Ratni ministar pravde RS o Omarskoj "ne zna ništa"

Momčilo Mandić je o postojanju logora svjedočio i na suđenjima predsjedniku Skupštine Republike Srpske Momčilu Krajišniku i policijskim čelnicima RS u vrijeme na koje se odnosi optužnica, Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu. Na današnjem, trećem svjedočenju u Haškom tribunalu u više navrata je isticao da ga sjećanje izdaje.

Tužilac Alan Tiger (Tieger) je naveo dokumente Ministarstva unutrašnjih poslova RS po kojima se u logorima i zatočeničkim objektima sa pohapšenim i zarobljenim nesrbima postupa na neljudski način. Upitao je svjedoka Mandića, kao bivšeg ministra pravde Republike Srpske, da li je i on bio obaviješten o tim činjenicama.

Vijesti je bilo

"Uznemiravajuće vijesti su bile da lokalne vlasti ne postupaju sa zarobljenim nesrbima u duhu ženevskih konvencija i da krše ljudska prava."

Svjedok je, dakle, potvrdio da su pristizale takve vijesti, ali je odmah dodao korekciju, čiji cilj je bio odbrana optuženog:

"Čini mi se da smo pokušavali da centralizujemo vlast i da se prema tim ljudima, zarobljenim licima, postupa u duhu Ženevskih konvencija i ljudskih prava. Zato su formirane komisije, zato je izdata naredba gospodina predsjednika Republike Srpske, zato je donešeno uputstvo sa zakonskom snagom koje jasno određuje na koji način da se postupa sa zarobljenim nesrbima," odgovorio je svjedok.

"Ne sjećam se"

Tužilac Tiger je potom svjedoku postavio konkretno pitanje.

"Gospodine Mandiću, da li ste znali da je logor Omaraska bio u centru međunarodne pažnje pošto su predstavnici stranih medija dobili pristup logoru Omarska 5. avgusta 1992. godine. Da li se sjećate povike koja se digla u međunarodnoj javnosti pošto su objavljene reportaže poslije te posjete novinara?"

"Ne sjećam se, gospodine Tiger," glasio je odgovor.

"Da li to znači da se takođe ne sjećate ni da je Omarska bila pitanje koje je izazivalo zabrinutost u bosansko-srpskim vlastima upravo zbog te međunarodne pažnje koja je povećana?" bilo je sljedeće pitanje, a odgovor isti:

"Ne sjećam se, gospodine Tiger. Ja o Omarskoj ne znam stvarno ništa!"

Posljednji dio glavnog ispitivanja, tužilac Tiger je posvetio paravojnim grupacijama i odnosom čelnih ličnosti Republike Srpske prema njima. Svjedok Mandić je rekao da je u vrhu vlasti Republike Srpske postojao rascjep oko angažovanja raznih dobrovoljačkih formacija koje su dolazile iz Srbije. Za njihovo dovođenje bio je predsjednik vlade Republike Srpske Đerić i Biljana Plavšić, koja je, po Mandiću, imala podjednak autoritet kao Karadžić. S druge strane, tome se suprotstavljao, tvrdio je svjedok, on sâm kao ministar pravde i tadašnji ministar policije, a sadašnji haški optuženik Mićo Stanišić.

Na jednoj sjednici Predsjedništva Biljana Plavšić je rekla da je ona pozvala Arkana i njegove Tigrove, kao i Bele orlove i druge formacije, koje su dolazile iz Srbije da, prema njenim riječima, brane svoju srpsku braću u Bosni. Na to je svjedok Mandić rekao:

"Govorio sam da su pojedine grupe paravojnih formacija koje su dolazile van Bosne i Hercegovine bili zlikovci i ubijali nesrbe i pljačkali njihovu imovinu. Kad bi se to iscrplo, pljačkali su i srpsko stanovništvo. Njihovom hapšenju se protivila gospođica Biljana Plavšić. Ona nije bila nacionalista, već jedna zla osoba, koja je iz ličnih razloga to govorila. Predstavljala se kao srpska majka, a – to znam ja i još neki ljudi – bila je ostavljena žena uoči rata od strane ljubavnika, prijatelja muslimanske nacionalnosti, i to je, kao i sve ostalo, prenosila na institucije i stavove koji su bili pogibeljni za srpski narod. Ona je kršila i međunarodno pravo, i sad se vidi do čega su njeni stavovi doveli."

Svjedočenje Momčila Mandića nastavlja se sutra, kad se očekuje da će i optuženi Karadžić, kao zastupnik sopstvene odbrane, početi unakrsno ispitivanje.

Autor: Dževad Sabljaković

Odg. ur.: Z. Arbutina