Ko ima kakve interese u ratu u Siriji?
23. februar 2018
Iran: Najvažniji zaštitnik Asada
Na prvi pogled sekularni režim Sirije i iranska teokratija imaju malo toga zajedničkog. Međutim, Teheran je ipak spriječio svrgavanje sirijskog predsjednika Bašara al-Asada. U najmanju ruku Iran je sve do jeseni 2015. bio glavni vojni saveznik Sirije, kada se Rusija direktno uključila u sukobe u ovoj zemlji. Teheran u Siriju šalje novac, oružje, obavještajne podatke, vojne savjetnike i trupe. Oni su pripadnici tzv. revolucionarne garde, šiitske milicije ili pak Hezbolaha, koji ima veliku podršku Irana.
Vjerski balast građanskog rata je, zahvaljujući sunitskim džihadistima Iranu pružio mogućnost da se prikaže kao zaštitnik šiita. Inače se ta alijansa i pobratimstvo po oružju između Irana i Asada zasniva na tri zajednička cilja: želja da se smanji američki uticaj na Bliskom istoku, oslabi Izrael, a raniji cilj je bio i držanje pod kontrolom aspiracija iračkih vlasti pod Sadamom Huseinom. Pored toga, obje zemlje su protivnici Saudijske Arabije i zalivskih država. Regionalno strateški je pak Sirija za Iran bitna i kao veza sa Libanonom, koji je ključno područje djelovanja Hezbolaha.
Rusija: spašavanje Asada
Kada je Asad bio pritjeran uz zid, uslijedila je vojna pomoć Rusije: 2015. godine počela je ruska vojna podrška sirijskom režimu. Zvanični ruski cilj bio je rat protiv terora. Tada nije samo napadnuta „Islamska država" (IS), već i mnogi drugi protivnici vlastodršca Asada.
Moskvi, naime, nikada nije bilo samo do podrške Asadu. Naime, zbog izolacije Rusije tokom ukrajinske krize, ruski predsjednik Vladimir Putin htio je svoju zemlju vratiti na međunarodnu scenu i to uspješno. A i Asadu se ta intervencija isplatila. Sirijski predsjednik uspio je osvojiti velike dijelove sirijske teritorije. Najveći vojne uspjehe Rusija je zabilježila u Alepu i Palmiri. S druge strane, Kremlj se oglušio na brojne optužbe za ratne zločine protiv civilnog stanovništva.
Saudijska Arabija: Rat protiv Irana na tuđoj teritoriji
Saudijska Arabija je još od iračko-iranskog sukoba 2003. godine zabrinuta zbog rastućeg uticaja Irana u regionu. Na bliskost Damaska i Teherana se u Rijadu gleda nepovjerljivo.
Saudijska Arabija je, još od samog početka protesta u Siriji 2011. godine, u velikoj mjeri podržavala sirijsku opoziciju. Cilj je bio svrgavanje Asada i njena inauguracija kao zemlje prijateljski raspoložene prema novom režimu. Pri tome je novcem i oružjem velikodušno podržavala džihadističke grupe. Za Saudijsku Arabiju, kao i za Iran, Sirija je postala tek krvavo poprište njihovog rivalstva.
Turska: Ranije prijatelj, a danas neprijatelj
Turska je još 2000-tih njegovala dobre odnose sa Asadovim režimom, kao i njen predsjednik Redžep Tajip Erdogan, koji se sa Asadom pojavljivao na zajedničkim fotografijama sa ljetovanja na turskoj obali Mediterana.
Sa izbijanjem sirijskog građanskog rata njihovi odnosi su krenuli u suprotnom smijeru. Turska je bila za svrgavanje Asada i podržala je sirijsku opoziciju. Preko turskih teritorija prelazili su borci i prenošeno je oružje namijenjeno najčešće džihadističkim grupama, uključujući i IS. U međuvremenu, čini se da Turska sada ima jedan glavni cilj. Riječ je o sprječavanju uspostave autonomne ili čak slobodne kurdske oblasti uz tursku granicu, čak i po cijenu izbijanja sukoba sa svojim saveznicima u NATO-u, Sjedinjenim Državama.
Osim toga, Erdogan želi imati udjela u oblikovanju sirijskog poslijeratnog poretka. Tom njegovom cilju služe i prekogranične vojne ekspedicije. Turska projekcija moći bi trebala pomoći u tome da, u stilu Osmanskog carstva, ona postane hegemonistička sila na Bliskom istoku.
Izrael: Neprijatelj je u Teheranu
Najveća briga Izraela u vezi građanskog rata u Siriji je stalno prisustvo iranske Revolucionarne garde i Teheranu lojalnih vojnih formacija u Siriji. Izrael se prvenstveno plaši da će libanski pripadnici Hezbolaha učvrstiti svoju poziciju na Golanskoj visoravni - na granici Sirije i Izraela - te odatle raketama bombardirati izraelsku teritoriju. Iz tog razloga su, počev od izbijanja sirijskog sukoba, izraelske vazdušne snage izvele oko stotinu napada na konvoje sa oružjem za Hezbolah i iranske položaje.
SAD: Neplanski zaplet
Pouke iz debakla američke intervencije u Iraku i Libiji su bivšeg američkog predsjednika Baraka Obamu ponukale na neodlučne političke stavove u sukobu u Siriji. Kada se Asad našao na ivici vojnog poraza 2012. godine, Obama je odbio veći angažman Amerike, mada je snažno osudio Asadove postupke. Umjesto toga, Rusija se na strani Asada uključila u sirijski građanski rat.
Sličan oprez prisutan je i u politici Donalda Trumpa. Njegovi ciljevi su uništenje terorističke organizacije IS i smanjenje iranskog uticaja. Zbog toga je učešće SAD-a ograničeno na prisustvo specijalnih snaga i pojedinačne vazdušne udare. Na taj način su SAD uključene u sukob u Siriji, a da pri tome u njemu ne igraju odlučujuću ulogu. Nedavna turska ofanziva protiv Kurda također je dovela SAD u dilemu, jer, iako je Turska važan partner NATO-a, istovremeno su Kurdi Washingtonu potrebni kao jaki saveznici protiv IS-a.
Njemačka: Pomoć za samopomoć
Njemačka vlada je u prošlosti više puta naglašavala da bi se u Siriji do mirnog rješenja sukoba moglo doći samo bez predsjednika Asada. Nedavno je vladin glasnogovornik Steffen Seibert pozvao sirijske saveznike Iran i Rusiju da utiču na Asada. "Bez podrške ova dva saveznika se Asadov režim vojno ne bi nalazio tamo gdje je danas", rekao je on.
Njemačka vojska nije direktno uključena u rat u Siriji i u toj priči ona predstavlja malog igrača. Međutim, njemački izviđački avioni su uključeni u izviđanje položaja IS-a. Najprije su njemački izviđački avioni polijetali iz Turske, a poslije povlačenja Bundeswehra iz Incirlika iz Jordana.
Osim toga, njemačke oružane snage u sjevernom Iraku pružaju podršku Kurdima koji se bore protiv IS-a i to najviše u vidu obuke i korištenju pješadijskog naoružanja. Njemačka je također igrala centralnu ulogu u privremenom uništavanju sirijskog hemijskog oružja.
Nedavno su isporuke njemačkih tenkova Turskoj, koje su se dogodile prije mnogo godina, bile u centru žestoke diskusije u Njemačkoj, nakon što je predsjednik Erdogan koristio tenkove Leopard u napadima na Kurde u Siriji.
Francuska: Macron u potrazi za političkim rješenjem
Francuska je jedna od zapadnih država koja je uzela posebno aktivno učešće u sirijskom sukobu. Na početku je Francuska isporučivala medicinsku opremu sirijskim pobunjenicima, a kasnije i oružje. Krajem septembra 2015. godine Francuska je započela sa vazdušnim udarima protiv IS-a, koje je proširila nakon terorističkih napada u Parizu u novembru 2015. godine.
Prioriteti Francuske u Siriji su, kako se tvrdi, poboljšavanje dostave humanitarne pomoći, borba protiv terorizma i nastavak mirovnih pregovora. Predsjednik Emmanuel Macron je posebno zabrinut zbog mirovnih pregovora. Njegova zemlja podržava umjerenu opoziciju i radi na političkom rješenju u Siriji. Macron je prošle godine istakao i da uklanjanje Asada sa političke scene za Francusku nije uslov za mirovne pregovore.
Prije nešto više od sedam dana, francuski predsjednik je, u slučaju da postoje dokazi o upotrebi hemijskog oružja protiv civila, zaprijetio novim vazdušnim udarima u Siriji. On je još prošle godine upozorio na prelazak te "crvene crte".