Ekstremna desnica ušla u parlamente
14. mart 2016U Baden Würtembergu su Zeleni osvojili najveći broj glasova, u Rheinland-Pfalzu socijaldemokrate i Sachsen-Anhaltu demohrišćani. No islamofobna partija i antimigrantska partija Alternativa za Njemačku (AfD) ušla je u sva tri parlamenta a u Sachsen-Anhaltu je osvojila čak 24 posto glasova. Njemačka štampa uglavnom komentariše veliki izborni uspjeh desničara.
„Ni u jednoj od tri pokrajine ime Angele Merkel nije bilo na glasačkom listiću. A ipak se svuda glasalo o njenoj izbjegličkoj politici“, piše Frankfurter Allgemeine Zeitung. Etablirane partije se često uzdaju da „protestne partije ubrzo nestanu sa političke scene – jer se same upropaste ili više ne budu zanimljive teme koje su ih proslavile. Ali pitanje migranata će još dugo ostati na dnevnom redu njemačke politike, moguće pod nepovoljnijim privrednim, socijalnim i fiskalnim uslovima nego do sada. Velika koalicija platila je ceh za izbjegličku politiku koja polarizuje Njemačku kao malo koja tema. Hoće li Merkelova zbog ovakvih izbornih rezultata na sljedećem samitu EU promijeniti svoj kurs? Prije će kamila proći kroz iglene uši“, odgovara frankfurtski list na ovo pitanje.
Landeszeitung iz Lüneburga čak piše da se u nedjelju rodila „nova Republika“ i to uz pomoć izbjegličke krize. Time se misli na nove odnose na partijskoj sceni, gdje desno od demohrišćana niče partija „srednje veličine“ (AfD), a sazivi parlamenata postaju tako šareni da će šarenije morati da postanu i vladajuće koalicije. „U ovoj novoj republici povećan odaziv birača nije dokaz veće demokratske zrelosti. Naprotiv: prema anketama između 15 i 20 odsto građana odbacuje naš sistem koji je zasnovan na kompromisu. Do sada oni nisu išli da glasaju, a sada su doveli AfD do velikog uspeha“, piše Landeszeitung iz Lüneburga.
„Uspjeh AfD proizilazi iz tupog straha da bi izbjeglice mogle da promijene Njemačku u negativnom smislu. AfD profitira od toga što demohrišćani i socijaldemokrate do sada nisu uspjeli da objasne ljudima zašto njihovi strahovi nisu opravdani“, piše Emder Zeitung. „U uspjeh AfD su ugrađeni neuspjesi velike koalicije u Berlinu. AfD diktira tempo etabliranim partijama jednom vrstom mješavine rasizma i kafanskih parola. Sada u pokrajinskim parlamentima počinje rudarski posao - kopanje. Ne pomažu više kafanske priče. U parlamentarnoj svakodnevici AfD će izgubiti svoju magičnu privlačnost.“
Jedinstvo „demokratskih“ partija
Frankenpost (Hof) priželjkuje jedinstvo „demokratskih“ partija – to su, prema komentatorima, sve važnije njemačke partije sa izuzetkom AfD-a. „Sve demokrate u zemlji moraju da dokažu da Njemačka može bolje nego što govori ovaj izborni rezultat. Potrebna je široka alijansa protiv onih koji prostim, plitkim parolama huškaju građanke i građane. Izbjeglička politika je prethodnih sedmica i mjeseci zasjenila sve ostale teme. Zato je krajnje vrijeme da na tom polju bude nekih rezultata. Evropa mora da se pokrene. Tada će politika moći da se vrati svakodnevnim temama poput obdaništa, budžeta ili njege starih i onemoćalih lica. Tada će se brzo pokazati da AfD na ovim političkim poljima nema program i ne nudi rješenja. Ta stranka je sposobna samo za protest. A to nije dovoljno.“
Achener Zeitung nudi širu sliku o uspjehu takozvanih protestnih partija desnog spektra. Tu se ne radi samo o izbjegličkoj krizi i ksenofobiji: „AfD može da bude tako jak samo jer joj narodne partije prepuštaju priličan dio biračkog tijela. Razuzdano globalno društvo novog bogaćenja, nove bezobzirnosti, nove samovolje brutalno su uništile stare strukture. Već godinama to – i bez izbjegličke krize – gura nezadovoljne ljude u ruke desničara i populista: u Francuskoj, Italiji, Austriji, Holandiji, Grčkoj ili Skandinaviji. Ti ljudi se osjećaju kao gubitnici. Razočarani su skloni da biraju jednostavna rješenja. Demohrišćanima i socijaldemokratama nije uspjelo ni da se približe tim ljudima, a kamoli da ih ubijede u svoju politiku. Oni su te grupe grubo zapostavili.“
Minhenski list Merkur piše: „Kancelarka se u izbjegličkoj krizi dugo, predugo možda, upravljala prema humanitarnom imperativu. Na jučerašnjim izborima nužno je pridodat još jedan imperativ. Zapaljeni izbjeglički domovi i jačanje desnice ne smiju postati novi simboli Merkel-Republike. Njemačka, stabilna središnjica Evrope, ne smije postati nestabilna“, aludira list na rekordan broj ksenofobnih ispada i napada na izbjegličke domove i potražioce azila u Njemačkoj.
Kelnski Stadt-Anzeiger upućuje na crne asocijacije, posebno zbog 24 odsto glasova koje je AfD osvojio u istočnoj pokrajini Sachsen-Anhalt. „To pojačava utisak da postoji trend radikalizacije u kojem demokratski prekarijat određuje političko raspoloženje. Kao da Nijemci to već jednom nisu imali.“
Slovenija i Hrvatska ne uvažavaju zahtjeve Švajcarske
Neue Zuercher Zeitung" piše: "Švajcarska je tokom posljednjih sedmica željela da vrati više stotina potražioca azila u Sloveniju i Hrvatsku. Ona se pri tome oslanja na tzv. sporazum iz Dablina, prema kojem je ona zemlja odgovorna za prihvat izbjeglica, iz koje oni dokazano doputuju na "Dablinski prostor". I Švajcarska i Slovenija i Hrvatska su potpisnice Dablinskog sporazuma. Sada se pokazalo da Slovenija i Hrvatska nisu spremne da uzmu natrag tražitelje azila. Slovenija je u februaru odbacila više od 560 zahtjeva Švicarske, kako se navodi u najnovijoj statistici Sekretarijata za migracije. U januaru je bilo oko 230 odbijenih slučajeva. Slično je i sa Hrvatskom iako su brojke manje. Hrvatska je u prva dva mjeseca odbila zahtjeve za ponovnim prihvatom 130 izbjeglica.
Zašto međutim ove dvije zemlje odbijaju da prihvate azilante? «Zato što potražioca azila prolaze kroz ove zemlje na putu ka zapadnoj Evropi i nemaju kontakata sa tamošnjim vlastima», kaže portparolka švajcarskog sekretarijata Léa Wertheimer. Puki prolazak kroz jednu zemlju, potpisnicu Dablina, ne znači u pravilu i da je ta zemlja dužna da ponovo primi izbjeglicu. Pa ipak švajcarske vlasti konsekventno šalju zahtjeve Sloveniji i Hrvatskoj, jer se ne može tačno utvrditi da li su oni samo prošli kroz ove zemlje ili su se tamo i zadržavali. Švajcarska je bila puno uspješnija u pokušaju da vrati izbjeglice u Njemačku i Italiju, jer su one od tamo doputovale u Švajcarsku. Njemačka je tako odobrila 850 zahtjeva iz Švicarske a Italija više od 650. Ali i tu postoji niz praktičnih prepreka da bi se zaista i sproveo proces vraćanja", piše Neue Zuercher Zeitung.