Radijska emisija za traženje preživjelih holokausta

„Dobar dan. Ovo je program izraelskog radija u kojem tražite svoju rodbinu“. Ovako voditelj Izi Mann pet puta sedmično pozdravlja svoje slušaoce. „Sedmično imamo najmanje jedan poziv u kojem čujemo priču koja ima veze sa holokaustom. Još uvijek postoji veliki broj slučajeva“, kaže Mann.

Kćerka jedne osobe koja je preživjela holokaust je u toku emisije ispričala da je njen otac kratko prije smrti otkrio priču o svojoj prvoj ljubavi i još jednom djetetu kojem je otac. Šta je bilo s njim? Da li će ga iko potražiti? Također je rekla da je pronađena kutija sa 70 pisama iz 1939. godine od jedne jevrejske porodice iz Biaystoka u Poljskoj i rodbine u tadašnjoj Palestini. Ko danas poznaje tu familiju?

Emitovanje emisije je počelo 1945. godine

Novinar razgovara sa ljudima i poziva ih da mu budu gosti u emisiji. Jedan od njih je Shlomo Kasierer, koji je 1. januara bio gost u emisiji: „Tražim kćerke mog oca. Dakle, tražim moje sestre. Zovu se Dvira i Esther. Jedna je rođena 1937., a druga 1939. godine. Naše informacije, kojima raspolažemo, govore da su spaljene u Auschwitzu. Međutim, imam osjećaj da je jedna od njih još uvijek živa“.

Voditelj emisije Mann kaže da ljudima često govori da je mala vjerovatnoća da će nekoga pronaći. „Međutim, uzimam ih u emisiji za onih jedan posto vjerovatnoće da ćemo postići uspjeh“, kaže Mann.

Emitovanje emisije u kojoj se traži rodbina je počelo 1945. godine. Tada, godinu dana nakon oslobađanja koncentracionog logora Auschwitz, voditelj je čitao dugačku listu sa imenima traženih osoba. Bila su to samo imena.

Novinar Mann nam priča o svom djedu. Njegova sestra je ubijena sa svojim kćerkama. Njegov djed je u emisiji čuo zetovo ime i to da je još uvijek živ i da ga traži. “Otac mi je pričao o napetom isčekivanju. Bez obzira na to je bio tužan. Njegov zet je bio skrhan čovjek. U Izraelu se ponovo oženio. Međutim, umro je dvije ili tri godine kasnije. Jednostavno nije mogao podnijeti bol“.

"Uskoro neće biti nikoga ko će tražiti"

„Emisija je emitovana do 1967 ili 1968. godine”, kaže Mann. Tek 2000. godine je novinar Yaron Enosh nastavio emisiju započetu 1945. godine. “Kao sin osobe koja je preživjela holokaust, mislim da je ovo posljednja šansa. Uskoro neće biti onih koji će moći ispričati svoje životne priče. Oni više neće imati koga tražiti”, kaže Enosh.

Useljevanje više hiljada Jevreja iz bivšeg Sovjetskog saveza je donijelo i mnogo novih informacija. Izi Mann kaže da su danas djeca ili unučad ti koji otkrivaju informacije o nepoznatim članovima familija.

“Ljudi žele spasiti ono što se nakon holokausta može spasiti. Ubijene rođake više niko ne može spasiti. Ali, tradiciju, porodična sjećanja i porodično stablo mogu. Mnogi koji nazovu kažu da žele znati odakle potiču“, kaže Mann.

Ta želja, 69 godina nakon holokausta, kod novih generacija nije izgubila na značaju.

Autori: Torsten Teichmann /Mehmed Smajić

Odgovorna urednica: Jasmina Rose