Putinov omiljeni projekt u krizi

Kako je bilo i planirano, 1. siječnja 2015. počinje funkcionirati Euroazijska gospodarska unija (EAGU). Za razliku od carinske unije bivših sovjetskih republika, koju je EAGU "naslijedila", nova zajednica ne sastoji se od samo tri, već od pet zemalja. Osim Rusije, Bjelorusije i Kazahstana članice Unije su Armenija i Kirgistan. U svibnju 2011. Rusija, Bjelorusija i Kazahstan su postigli dogovor o utemeljenju gospodarske unije, a već tijekom te godine počelo se raditi na ugovoru o utemeljenju Euroazijske unije.

EAGU se "rađa" u teškim vremenima. Rusija se bori s velikim gospodarskim problemima. Ima i trzavica među članicama Unije. Nedavno su bjeloruski predsjednik Aleksandar Lukašenko i njegov kazahstanski kolega Nursultan Nazarbajev posjetili Kijev. Tamo su se sastali s ukrajinskim državnim šefom Petrom Porošenkom. On je na glasu kao glavni protivnik ruskog predsjednika Vladimira Putina. Stručnjaci u tom posjetu ne vide dobar signal za Moskvu - i budućnost Euroazijske gospodarske unije.

Teško partnerstvo

"Situacija nije ohrabrujuća. U ovoj fazi integracije moralo bi biti pozitivnih vijesti. Ali sve je upravo suprotno. U posljednje vrijeme uočavamo komplikacije u odnosima Rusije i njezinih partnera. S Bjelorusijom je u tijeku konflikt oko tranzita robe, a s Kazahstanom zbog isporuke struje i uglja u Rusiju", kaže za DW Aleksej Portanski, profesor trgovinske politike na Moskovskom ekonomskom fakultetu.

I nakon ulaska Kirgistana i Armenije u Uniju će, sudeći prema riječima našeg sugovornika, oko 80% bruto domaćeg proizvoda EAGU-a otpadati na Rusiju, koja će i ubuduće preuzeti glavni teret integracije. "To se vidi već sad, na primjer, na financijskoj pomoći Bjelorusiji. Uslijedit će i ustupci na račun Kirgistana i Armenije. Svaka nova zemlja koja pristupi Uniji za Moskvu znači trošak", tvrdi Portanski.

"Mrtvo novorođenče, izmišljotina"

"Moskvi je potrebna nadnacionalna organizacija da bi se osjećala velikom i moćnom", smatra ruski politolog Andrej Piontkovski. Ruski susjedi proteklih su godina samo iskoristili "Moskvine imperijalne komplekse", dodaje on. Lukašenko je za sudjelovanje u integracijskim projektima od Kremlja dobio novac, a Nazarbajev jamstvo da se kazahstanske državne granice neće mijenjati. "Nazarbajev je naslijedio slabu zemlju na čijem sjevernom dijelu živi jako puno Rusa", pojašnjava Piontkovski.

Ali sad su i Lukašensko i Nazarbajev otkrili Putinove slabosti. I oni analiziraju zapadne sankcije protiv Rusije i vide koliko je ranjivo rusko gospodarstvo. Unatoč napetostima EAGU 1. siječnja, doduše samo formalno, počinje s radom. "Bit će to mrtvorođenče, izmišljotina poput Zajednice neovisnih država (ZND)", smatra politolog Piontkovski.

Geopolitički interesi

Vladimir Šarihin iz moskovskog ZND-instituta u razgovoru za DW napominje da se EAGU ne smije mjeriti samo u gospodarskom kontekstu. "Ako isključivo ekonomski pogledamo koje prednosti i nedostatke Rusija ima od Unije, onda se vide samo gubici. Ali ako Uniju promatramo u geopolitičkom i strateškom kontekstu, onda vidimo itekako i prednosti." Jedan je primjer nazočnost ruske protuzračne obrane u Bjelorusiji. "Gospodarstvo i geopolitiku se ne smije razdvajati kad se radi o EAGU", kaže Šarihin. On je uvjeren da će nova Euroazijska gospodarska unija s vremenom postati "konkurent energijom siromašnom Zapadu".

Ali tako brzo kako je to bilo planirano EAGU ipak neće postati doista konkurentan blok, smatra Aleksej Portanski. Taj moskovski profesor ekonomije smatra da uspjeh Unije ovisi ponajprije o tome koliko brzo će Rusija svladati aktualnu krizu. Što duže ruski geopolitički interesi budu imali prioritet u odnosu na gospodarstvo, to će duže trajati i "konstrukcija" Unije. "Danas prevladava politička komponenta. Ali integracija bi se u prvom redu trebala dogoditi na području trgovine i gospodarstva", zaključuje Portanski.