Pupovac: "U Hrvatskoj još nema stvarnog mira"

Novinar radija Dojčlandfunk Dirk Auer je povodom akcije Oluja posjetio hrvatsko selo Ramljane. „Nekoliko kuća na lijevoj i desnoj strani glavne ulice, među njima su utabane staze. Autobuska stanica je oronula, baš kao i većina kuća – neke su još samo ruine“. Jedan od žitelja se sjeća kako je to sve nekada izgledalo: „Kuće su bile nove, tri do četiri stotine Srba je tu živjelo. Bile su dvije radnje, dva kafea, pošta i jedna hala za sport i različite aktivnosti za djecu. Sada nema ničega više, sve je uništeno.“ Jedan od malobrojnih srpskih povratnika je za vrijeme Oluje imao 12 godina a u Ramljane se vratio prije dvije godine. On kaže da u selu žive gotovo samo još ljudi stariji od 65 godina, a da najveći problem predstavlja odsustvo bilo kakve perspektive za mlade ljude. „U posljednjih 15 godina vlada nije više investirala, privreda je praktično mrtva.“

Autor teksta citira i Milorada Pupovca, „predstavnika srpske manjine u hrvatskom parlamentu“, koji prenosi da povratnici nemaju uslove koji bi im omogućili normalan život. Pokušaji da se vlada ubijedi da preduzme dodatne napore, na primjer, da za takve regione zatraži sredstva Evropske unije, ostaju bez uspjeha. Hrvatska je sada u EU. „U jeku pristupnog procesa, država se obavezala da će donijeti nove zakone o zaštiti manjina, za toleranciju između različitih etničkih grupa, za gonjenje ratnih zločina i za podsticanje povratka izbjeglica.“

Govor mržnje protiv manjina

Ali ono što sada vidimo, kaže Pupovac, jeste suprotan proces. "Govor mržnje protiv manjina u čitavoj zemlji, ne samo na stadionima ili grafitima, već i u političkim govorima i medijima. Problem je u tome što u Hrvatskoj još nema stvarnog mira. To se vidi i po tome što se na proslavama 20. godišnjice Oluje tematizuje prije svega rat, a samo malobrojni govore o miru – ako ga uopšte pominju.“ U nastavku autor prenosi i riječi Vesne Terselić, direktorke nevladine organizacije Dokumenta, koja se nada da u Hrvatskoj neće biti uveden verbalni delikt kao što je to bio slučaj u bivšoj Jugoslaviji. Jer, u toj zemlji je pokrenuta inicijativa za kažnjavanjem onih koji Oluju zovu aktom etničkog čišćenja, i to sa – do pet godina zatvora.

Austrijska novinska agencija APA je povodom 20. godišnjice akcije Oluja objavila tekst u kome između ostalog piše: „Prema navodima beogradskog dokumentacionog centra Veritas, u toku te operacije je između 4. i 8. avgusta 1995. oko 220.000 Srba iz Krajine pobjeglo iz svojih domova u pravcu Srbije, a broj poginulih i nestalih iznosi 1853. […] Prema navodima srpskog Komesarijata za izbjeglice, u posljednjih 20 godina se u Hrvatsku vratilo nešto manje od 70.000 Srba iz Krajine […] Dvadeset godina nakon Oluje, u Srbiji i dalje živi gotovo 2.500 njihovih sunarodnika koji nemaju ni lična dokumenta ni državljanstvo, 320 njih u privremenim prihvatilištima za izbjeglice.“

Godišnjica i nove napetosti

„Godišnjica Oluje svake godine stvara nove napetosti između Beograda i Zagreba. Zbog planirane vojne parade, Hrvatska je ove godine izazvala nove proteste u Srbiji. I pored poziva, vojnici NATO – prema medijskim izvještajima – neće učestvovati u njoj. Neke države koje su najprije željele da učestvuju, kasnije su promijenile mišljenje, između ostalog i zbog diplomatske ofanzive srpskog ministra spoljnih poslova Ivice Dačića. Srbija će pažljivo pratiti koje zemlje će poslati svoje vojnike na vojnu paradu a njihovo učešće će protumačiti kao antisrpsku poziciju, naglasio je Dačić prije izvesnog vremena.“

„U srpskom društvu se i 20 godina nakon Oluje mišljenja o njoj razilaze.“ Bivši vođa opozicije Vuk Drašković je za list Danas rekao da je „pred TV-kamerama najglasnija srpska politička, crkvena, kulturna i medijska elita, ona koja je dala odlučujući doprinos Oluji“. „Upravo ta elita je prije 20 godina spriječila prihvatanje međunarodnog plana (Z-4) za miran ostanak Krajine u Hrvatskoj. […] U Srbiji su ponovo na vlasti snage i političari koji su prije 20 godina bili protiv plana Z-4. Miloševićeve socijaliste sada predvodi njihov bivši portparol Dačić. Premijer Aleksandar Vučić i predsjednik Tomislav Nikolić su u ljeto 1995. bili glavni funkcioneri ultranacionalističke Srpske radikalne stranke Vojislava Šešelja koji je sada optužen za ratne zločine.“