Prvi maj u BiH - zadovoljni sa pola potrošačke korpe

„Veliki radnički protest u Sarajevu“, „Na desetine hiljada okupljenih u Mostaru- traže bolje uslove rada i veće plate“, „Banjaluka ključa – traže neradnu nedjelju“.

Nijedan od ovih naslova nije skoro krasio novinske stupce, otvarao centralne informativne emisije ili „punio" portalske blogove, najzastupljeniju novinarsku formu u zadnje vrijeme. Kako sada stvari stoje, teško da će se ovako nešto ubrzo i desiti. Prvi maj, nekada radnički svetac koji je bio prilika da se iskaže nezadovoljstvo radnika ili makar ozbiljno upozori na probleme, danas je više piknik-svetkovina. Sindikalna borba kao znak sjećanja na demonstracije radničkog pokreta, danas je uglavnom svedena na poneku protestnu šetnju, bez veće pompe.

Ritual bez socijalne borbe

„Danas je to ritualni dan, a ne dan klasne borbe. Opštenarodni praznik, gdje komercijalna dimenzija dolazi do izražaja. Nema više socijalne borbe“, kaže sociolog Ivan Šijaković, ističući da je danas radnička oštrica otupila ne samo na domaćem terenu nego i u svijetu.

„Posljednji ozbiljni sindikalni štrajkovi bili su osamdesetih godina prošlog vijeka u Francuskoj i Njemačkoj. Amerikanci su to davno pacifikovali i ugušili borbe. Već 40 godina nema nikakvog bunta, a razloga je mnogo, od straha, preko nezainteresovanosti pa sve do maksimalne kontrole onih u čijim rukama je vlast“, kaže Šijaković.

Zdravstveni radnici u Republici Srpskoj, prošlog su mjeseca održali proteste tražeći povećanje najniže cijene rada. Poniženje je, upozorili su, da plata medicinske sestre bude veća za stotinu maraka od plate NK radnika. Na tim protestima bilo je tek dvadesetak predstavnika sindikata.

Famozni štrajk radnika u pravosuđu u Republici Srpskoj koji je trajao mjeseca dana, završio je prekidom štrajka te pritiscima na radnike koji su protestovali. Gotovo ništa od zahtjeva nije ispunjeno, a podrška i solidarnost je izostala.

„Postoje indicije da će se kroz pregovore doći do rješenja“, rekao je predsjednik sindikata radnika u pravosuđu Siniša Petrović, obećavši i formiranje radne grupe koja će doći do rješenja za radnike. Rješenja još nema, a administracija u pravosuđu i dalje radi za platu koja je neznatno iznad najniže cijene rada koja iznosi 900 maraka.

Red dugačak, svi zadovoljni

Ništa bolje nije u policiji, obrazovanju, kulturi, ali ni u realnom sektoru, u kojem se, nakon odluke o utvrđivanju minimalca, dio plate vraća poslodavcima.

„Nama su dolazili da se žale radnici koji su dobili 900 maraka platu jer moraju poslodavcu vratiti 200. Zamislite koji pritisak taj radnik trpi. I u takvom ambijentu, ne možete očekivati bunt“, kaže predsjednica Saveza sindikata RS Ranka Mišić, koja krivca vidi u globalizaciji koja uzima danak i gdje kapital guši radnika.

„Čovjek je porobljen. Nema slobodno vrijeme. Morate da radite dva posla. Za svaku vrstu pobune potreban je jak motiv, a odgovornost je na vladi i poslodavcima“, kaže prva sindikalka RS, stajući u odbranu manjka radničkog bunta time što građani jedva čekaju da se okupe sa svojim porodicama na, kako kaže, plaćen dan.

„Anestezija nas je porobila, ljudi se plaše da će izgubiti i ono što imaju. Mladi ljudi ne pružaju otpor ali traže kartu u jednim pravcu odavde. Nema solidarnosti u buntu, zaobilazimo jedni druge. A na sve to gazde su kabadahije“, obrušila se Ranka Mišić na poslodavce, targetirajući ih kao glavne krivce za loš položaj radnika.

Poslodavci: Nema razloga za bunt

„Gazde su kabadahije, oni koji su bili najglasniji kada je razmatrano povećanje minimalne plate. Kao gospodin koji drži lanac pekara (Saša Trivić op.a), koji je govorio da će propasti svijet i radnici biti otpušteni. Ti ljudi siju strah. Taj isti čovjek je u 2023. godini udvostručio dobit u odnosu na prethodnu godinu i povećao je za preko miliona maraka. A kukao je kao sinja kukavica“, kaže Mišić.

Saša Trivić, koji je donedavno bio na čelu Unije udruženja poslodavaca, podsjeća Mišićevu da njegova kompanija ima najveće plate u prehrambenoj industriji, a da plate i dalje rastu.

„Nema razloga za bunt jer imamo otvoreno tržište radne snage. Kome se ne sviđa mijenja firmu, kome se i dalje ne sviđa ide u inostranstvo. Mislim da je značajno popravljeno stanje i ne vidim razlog za bunt radnika“, kaže Trivić, ne sporeći da može bolje.

Sindikalna potrošačka korpa za mart ove godine iznosila je 2917 maraka, iznosi se u podacima Saveza samostalnih sindikata BiH. Prosječna plata isplaćena u Federaciji Bosne i Hercegovine iznosila je 1338 maraka, što ne pokriva ni polovinu potrošačke korpe. Slični podaci su i u Republici Srpskoj gdje je potrošačka korpa 2006 maraka, a prosječna plata 1394 marke, što je nešto iznad polovine pokrivenosti.

Sindikat RS će danas sa mirnog protesta u Banjaluci vladi i poslodavcima poslati poruke, u kojima poručuju da nemaju vremena za čekanje i da žele novi obračun plata.

„Da se utvrde iznosi posljednjih plata za svako radno mjesto, da bi se izbjegla zloupotreba da inženjer i čistačica imaju istu platu. Da utvrdimo početne plate prema složenosti poslova. Ukoliko ne budemo imali odgovor vlade i poslodavaca ta obaveza ostaje vadi jer je ona najodgovornija“, kaže Ranka Mišić.

Bez većih protesta

Samostalni sindikat zaposlenih u poljoprivredi, prehrambenoj i duvanskoj industriji, vodoprivredi, ugostiteljstvu, turizmu i trgovini Bosne i Hercegovine, čestitao je 1. maj svim radnicima, podsjećajući na radničke proteste u Čikagu prije gotovo 140 godina. Situacija sa radničkim protestima i socijalnim buntom danas je tvrde ispolitizovana, a pitanje je i kakva uloga je dodijeljena sindikatima.

„Nažalost, od tada pa do danas prošlo je mnogo vremena u kojem su sindikati gubili svoju svrsihodnost, mnogi su postali instrument određenih politika koje su uništavale radničko jedinstvo i solidarnost i tako su neke funkcije postale disfunkcionalne“, podsjećaju iz ovog sindikata, uz poruku da bez promjena u korist radnika i građana nema opstanka.

„S obzirom na sve što gledamo danas i ono što smo vidjeli u bližoj prošlosti, teško da će radničkog buta kakav poznajemo više i biti. Kada imate najavu nekih protesta, vlast ali bogate interesne grupe prebacuju fokus javnosti na druge stvari. Ta matrica je toliko usavršena da im je zaštita gotovo zagarantovana“, zaključuje Šijaković.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu