Proteza, dvije štake – a živjeti se mora

Tužilaštvo je danas prikazalo video snimak napravljen neposredno nakon eksplozije ispred tržnice Markale (28.8.2012.). U jednom kadru svjedok je prepoznao samog sebe kako, leđima okrenut kameri, sjedi na tlu među mrtvima i ranjenima i čeka pomoć. Objasnio je da se koji minut prije eksplozije sreo kraj ulaza u tržnicu sa dva prijatelja. Nisu popušili ni pola cigarete, kako je rekao, kad je pala granata svega tri do sedam metara od mjesta gdje su stajali.

"Ja sam samo čuo eksploziju granate, pao sam, ne znam kako sam pao, rekao sam sâm sebi: pogodi i mene. Rukama sam se po glavi opipao, kažem: čitava mi glava, dišem, mogu disati. Htio sam da pokrenem noge, ali ni jednu nisam mogao pomaknuti. Čuo sam, sve sam čuo: daj ovog, daj onog, bilo je tu psovki, galame, panike. Otvorio sam oči, ali vidio nisam, ja vidio nisam ništa dok me nisu ubacili u auto."

Strašni prizori masakra, koje je ponovo preživljavao gledajući video snimak, učinili su da je svjedok s teškoćama dovršio svoju priču.

"Kad su me ubacili u kola, onda sam prvi put vidio šofera, gleda u mene i viče: 'Ne boj se dedo, ne boj se.' Mene boljelo ništa nije dok me nisu počeli previjati."

Posljednja cigareta za dvojicu prijatelja

Tek u bolnici svjedok je shvatio da nema lijeve noge do iznad koljena.

Uz to ranjen je i u desnu nogu, a od gelera mu je teško povrijeđen i stomak.

Na pitanje tužioca kakve je posljedice po njegov ne samo fizički, nego i psihički život imala eksplozija minobacačke granate na Markalama, Ismet Svraka je rekao.

"Evo: proteza, dvije štake - a živjeti se mora."

Ona dva prijatelja – Ramo Herceglija i Ibrahim Hajrad - s kojima nije stigao da dopuši cigaretu, ostala su 28. avgusta 1995. na mjestu mrtva.

Masakr na tržnici Markale, kao dio terora nad Sarajevom, jedna je od četiri glavne tačke optužnice protiv bivšeg komandanta Vojske Republike Srpske Ratka Mladića.

Autor: Dževad Sabljaković

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić