Proruski predsjednik Abhazije pod pritiskom

Sudbina Abhazija se ne određuje u predsjedničkoj palati. Ona se određuje u jednom kafiću na obali glavnog grada Suhumija gdje se od ranih jutarnjih sati okupljaju biznismeni, šefovi raznih klanova, političari i komandant snaga sigurnosti. Važne odluke se donose uz šah ili neku drugu igru kao što je npr. nard.

Ovako su mještani u posljednjih nekoliko godina opisivali atmosferu u Abhaziji, jednom od regiona koji se odvojio od Gruzije. Nakon toga se pojavio pobjednik predsjedničkih izbora održanih 2011. godine, Aleksander Ankvab, koji bi to trebao promijeniti. On je pokušao ograničiti uticaj klanova i pobijediti korupciju. Protivnici mu predbacuju da se ponaša autoritativno što ga je sada dovelo na loš glas.

Demonstranti su početkom sedmice ušli u predsjedničku palatu. Ankvab, koji je od 2005. godine preživio šest pokušaja atentata, pobjegao je iz glavnog grada u rodno mjesto Gudauta. Sigurno je da će u rješavanju krize važnu ulogu imati zaštitnička sila – Rusija. Moskva je 2008. godine nakon rata sa Gruzijom priznala nezavisnost Abhazije. Nezavisnost Abhazije su još samo priznali Venecija, Nikaragva i Nauru, dok je ostrvska država Tuvalu povukla svoje priznanje o nezavisnosti.

Tampon zona za olimpijski grad u Sočiju

Vojni stručnjaci navode da Rusija u Abhaziji ima 24 vojne baze. One nisu samo sastavni dio ruske sigurnosne strategije kada je riječ o Crnom moru i jugu Kavkaza koji se graniči sa Turskom i Iranom. Abhazija čini sigurnosu zonu koja je od olimpijskog grada Sočija udaljena samo 50 kilometara.

Zahvaljujući ruskoj pomoći je u Suhumiju uklonjeno nekoliko desetina ruševina koje su stanovništvo stalno podsjećale na strahote rata koji je protiv Gruzije vođen početkom 90-tih godina. Osim toga, sanirano je i nekoliko saobraćajnica koje su bile u lošem stanju.

Veliki broj nezaposleih i Olimpijske igre u Sočiju osim visokih mjera sigurnosti nisu ostavile nikakav drugi trag na siromašnu Abhaziju. Sada se pojavila i bojazan da bi Rusija, zbog finansijskog i vojnog angažmana na Krimu, iz vida mogla izgubiti Abhaziju.

Proruski i još nacionalistički stavovi

11 stranaka i grupa je nazadovoljno radom predsjednika Ankvaba. Zajedno su sačinili listu na kojoj su popisani zahtjevi među kojim su radikalne reforme i ostavka vlade. Kada Ankvab početkom sedmice na Narodnoj skupštini, koja se tradicionalno sastaje prilikom donošenja velikih odluka, nije dao odgovor, demonstranti su ga protjerali iz predsjedničke palate.

Jedan od vođa opozicije je Raul Chadjimba, bivši premijer i oficir KGB-a čiju je kandidaturu na predsjedničkim izborima 2004. godine podržavala Moskva. Gruzijski ministar odbrane Irakli Alasania zbog toga smatra da proteste u Abhaziji podržava Rusija. To je jedan od razloga zašto Ankvab neće potpisati Sporazum o asocijaciji i pridruživanju Abhazije Rusiji.

Ruski ratni brod u Suhumiju

Abhazijsko vodstvo je pojačalo napore u privlačenju investitora iz Turske. Međutim, interesi pojedinih biznismena iz Turske su propali zbog sovjetske kulture koja je dominantnija u tom području.

Međutim, situacija je malo kompleksnija. Vođa opozicije Chadjimba je poznat po tome da po svaku cijenu želi doći na vlast i da je zbog toga spreman mijenjati strane. Sa druge strane su zahtjevi opozicije upućeni Rusiji proturječni. Jedni se zalažu za članstvo Abhazije u EU i time se nadaju da će dobiti podršku Moskve u borbi protiv Ankvaba. Drugi traže smanjenje ovisnosti od ruskih finansijskih sredstava. Ono što je kod stanovnika Abhazije veće od frustracije zbog atutoritarnog vođe je želja za samostalnošću.

Nepovjerenje u Gruziju

Nepovjerenje u Gruziju je kao i ranije dosta veliko. Prije svega kod više hiljada građana koji žive na istoku Abhazije. Akvab je pokušao da ih dodjelom državljanstva uključi u abhazijsko društvo i time prekine tijesne veze koje imaju sa Gruzijom. Međutim, mnogi stanovnici Abhazije s tim nisu saglasni.

Trenutno izgleda da Akvab ima male šanse da u tome uspije. Parlament je također za njegovu ostavku. Ruski predsjednik Vladimir Putin je u posredničku misiju poslao svoja dva izaslanika koji su sa sobom ponijeli planove za socijalni program.

Ishod krize će biti pokazatelj koliko samostalnosti sebi Abhazijci mogu dozvoliti ali i koje planove ima Rusija prema Gruziji koja krajem juna sa EU potpisuje Sporazum o asocijaciji i pridruživanju.