Promjena njemačke politike prema Kosovu?

Nakon šoka koji je u Beogradu izazvao poslanik CDU Peter Bajer svojim izjavama kako nema ulaska u Evropsku uniju bez priznanja Kosova, Srbija je pronašla novu njemačko-srpsku priču: odlazak kancelarke Angele Merkel u političku penziju. I dok je poslanik Bajer istinski zabrinuo srpske vlasti, politička sudbina Angele Merkel je izgleda rastužila samo predsjednika Srbije Aleksandra Vučića.

Veći dio srpske javnosti, naime, smatra da je Angela Merkel glavni autor političkih ultimatuma Srbiji, i da je zbog toga Njemačka bila možda i najveća srpska prepreka na putu evropskih integracija. Na sličan način kao i u slučaju Donalda Trampa, dolazak ili odlazak sa vlasti nekog političara u nekoj uticajnoj zapadnoj zemlji, tako se vidi kao šansa za novi početak – u slučaju Angele Merkel to bi značilo omekšavanje njemačkog stava prema Kosovu. A to bi u krajnjoj instanci vjerovatno trebalo da dovede do relaksiranja kriterijuma za ulazak u EU.

Nova vlada – nova priča?

U takvoj atmosferi, koja je mješavina amaterske diplomatije i spiska lepih želja, započete su čitave diskusije oko toga da li će Merkelova izgurati čitav mandat i da li bi neka nova vlada u Berlinu možda promijenila stav o Kosovu. Bojan Al Pinto Brkić, iz Foruma za međunarodne odnose, ne isključuje mogućnost da neka nova njemačka vlada donese promjene, uključujući tu i stav prema Kosovu.

„Takođe, posljednje posjete njemačkih poslanika i poruke koje stižu iz Berlina, sugerišu da Njemačka na neki način gubi strpljenje za dijalog Beograda i Prištine. To čini mi se pokazuje da bi Njemačka željela da se što prije dođe do nekog rešenja koje bi donijelo dugoročnu stabilnost Balkana“, dodaje Brkić.

„Mislim da, sve dok je Angela Merkel na mjestu kancelarke, sigurno neće biti nikakve promjene njemačke politike prema Kosovu“, ocjenjuje za DW novinar Đorđe Vlajić. „Da bi se tako nešto dogodilo, za to bi trebalo da se promijeni vlada u Njemačkoj, koja bi izbore dobila na nekoj drugačijoj politici. Ali, ako hoćemo da budemo realni, pitanja Kosova i Srbije, kao i evrointegracija Balkana, jesu negdje nisko na listi evropskih i njemačkih prioriteta. A ne mogu da zamislim da će neko toliko da promijeni stav u Njemačkoj, i da dobije izbore na tome da bi trebalo odmah primiti sve te neuređene balkanske države, i da priznanje Kosova nije neophodno“, smatra Vlajić.

Kurtoazni dramolet

Izjave predsjednika Srbije Aleksandra Vučića imale su jednu posebnu – i reklo bi se ličnu notu – kada je riječ o Angeli Merkel. Predsjednik Vučić je tako naglasio kako je „riječ o izuzetno moralnoj osobi, i da nije radostan što ona posle 2021. godine neće nastaviti da se bavi politikom“.

Sa jedne strane nije loše u politici imati neki lični odnos, ali ne znam koliko je to bilo relevantno za situaciju na Balkanu i odnos prema Srbiji, komentariše Bojan Al Pinto Brkić. „Moguće da je kancelarka Merkel u posljednjim godinama svog mandata imala više sluha za probleme Balkana, prije svega zbog migrantske krize i migrantskih ruta kojima je Srbija posebno bila izložena. A politika prijateljskog prihvatanja migranata je možda i centralna tema ovog mandata Angele Merkel".

Đorđe Vlajić je sasvim siguran kako je čitav taj nastup posvećen Angeli Merkel dijelom diplomatska kurtoazija, a djelimično „klasičan dramolet“ predsjednika Srbije. „Zaista bih volio da saznamo kakav je realan odnos Angele Merkel i Aleksandra Vučića. On ima pravo na taj emotivni momenat, ali to ništa bitno neće promijeniti u odnosu Njemačke prema Srbiji, niti prema Aleksandru Vučiću“.

Vlajić vjeruje da Aleksandar Vučić ima daleko više razloga da se predstavlja kao dobar prijatelj Angele Merkel nego obrnuto. „Ne vjerujem da njemačka kancelarka ima neku posebnu potrebu da se hvali ili da ističe svoje lično prijateljstvo sa Aleksandrom Vučićem", primjećuje Vlajić.

Za tango je potrebno dvoje

Takvi izlivi diplomatske nježnosti samo su dali dodatni materijal srpskoj opoziciji za kritiku Vučićeve spoljne politike. Kako je Peter Bajer tokom posjete Beogradu naglasio da se „Berlin snažno protivi idejama o razgraničenju ili promjeni granica“, to je u Srbiji kod Vučićevih protivnika izazvalo neskriveno likovanje. Opozicija navodi da vlast zabija glavu u pijesak, i ističe da Aleksandar Vučić za svoje ideje nije uspeo da pridobije ni svog velikog evropskog prijatelja Angelu Merkel.

„Problem je što mi ne znamo šta je uopšte politika razgraničenja, niti šta je uopšte bio prijedlog srpskih vlasti“, napominje Bojan Al Pinto Brkić. „Ta ljubav može biti uzvraćena samo ako se jasno stavi do znanja šta se predlaže i koje su koristi takvog rješenja, imajući na umu da su razmjena teritorija i stanovništva koncepti koji pripadaju prošlosti“, naglašava Brkić.

Pogrešna računica

Stavljanje političke sudbine Angele Merkel u kontekst rješavanja kosovskog problema previđa jednu bitnu činjenicu: ako Merkelova ostane njemački kancelar do kraja mandata 2021 godine, to praktično čini bespredmetnom raspravu o nekom novom stavu Njemačke, jer se kosovskom problemu daje još svega nekoliko mjeseci za konačno rješavanje. Međutim, sagovornici DW nisu uvjereni da će se taj problem tako brzo riješiti.

„Bez obzira na neke nesumnjive pritiske pojedinih zemalja, ne vjerujem da će to ići tako brzo“, kaže Đorđe Vlajić. „Ostaje, naravno, pitanje da li te zemlje imaju neke druge metode pritiska kojima bi se taj proces ubrzao, i da li će željeti da ih upotrebe. Ali, meni se čini da na toj brzini više insistiraju birokrate u Briselu, koji bi željeli da riješe neki takav problem prije kraja svog mandata".

U prilog tome govori i izjava Eduarda Kukana u Beogradu, kada je predsjedavajući delegacije Evropskog parlamenta rekao „da su sljedeće godine izbori u Evropskoj uniji, zbog čega je važno da Beograd i Priština postignu sporazum tokom mandata aktuelne Evropske komisije i parlamenta“.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android