1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Projekat za žene migrantkinje u Berlinu

27. septembar 2007

Teško je naći posao - posebno za žene migrantkinje sa slabijim stepenom obrazovanja. Kursevi za pojedina zanimanja i integrativni faktor u njihovoj boljoj perspektivi.

https://p.dw.com/p/BkNF
Migranati u Berlinu:Bolje perspektiveFoto: AP

Za migrantkinje koje žive u Njemačkoj, zaista teško naći mjesto za izučavanje zanata, pogotovo kada nemaju završenu školu. Još veći je problem da nadu radno mjesto. Jedan projekat u Berlinu, koji je namijenjen njima nosi naziv "Jednim potezom sedmoro".

Žene izučavanju za zanat krojačice ali isto tako dobijaju i pomoć i podršku na putu ka samostalnosti. Kako bi se za ovaj projekt pridobilo što više migrantkinja, pored kursa za krojacicu bit ce ponudeni i kursevi za ucenje njamčkog jezika, kursevi čitanja i pisanje, ali i djeciji vrtici.

Elmas Mehmed je kao dijete živjela izmedu Berlina i Turske, da bi njen dijed uvijek imao nekoga ko bi ga pazio. Posljedica tog putovanja iz jedne u drugu zemlju je nezavršena škola.

O-Ton Elmas Mehmed:

"Kada sam napunila svoju 16. godinu morala sam pohadati školu kako bi dobila dozvolu za boravak u Njemačkoj. Kada sam krenula u školu, gdje se uči zanat za krojacicu, dobila sam radnu dozvolu. Poslije toga sam posijećivala više školskih centara."

Naizad je našla i majstoricu, koja joj je pružila šansu i dozvolila da ucestvuje u prvom projektu za izučavanje zanatskih poslova u Berlinu.

O-Ton Elmas Mehmed:

"Pošto je ovaj projekat usmjeren na osobe koje su imale težak život pa je bilo posebno teško da negdje dobiju mjesto za izucavanje ili praksu, Ured za mlade Berlina je ovaj projekat podržao. Iz pocetka u tom projektu ja nisam mogla učestvovati, pošto nisam imala završenu školu. Tako da sam tri mjeseca najprije morala da pohadjati školu, kako bi se utvrdilo da li sam uopšte sposobna da pratim nastavu. Dobila mjesto za izucavanje zanata, koji sam okončala u redovnom roku od tri godine "

Elmas je dobila zvanje krojača-majstora i počela je krojiti najprije za razlcite dizajnere.

O-Ton Elmas Mehmed:

"Raditi sam prvo kod nekog japanskog dizajnera, jer je on bio prvi koji me je primio. U početku pristala na sve njegove uslove, pošto sam bila presretna kada je rekao da mu ne smeta što sam ja pokrivena, zavijena u maramu. No, nakon izvjesnog vremena on meni više nije plaćao Ili nije mogao ili nije htio, nemam pojma, znam samo da me nije placao."

Da se to kod dizajnera često dešava Elmas je spoznala više puta.

Stoga je odlučila da se osamostali, što je u pocetku dobro funkcioniralo, N, ona je ipak morala odustati, pošto nije imala nikoga ko bi pazio na djecu. Sada medutim, sa svojih 38 godina odlučila se na novi pokušaj.

Daje kurs krojačice u jednom malom Berlinkom projektu. U tom projektu žene sa migrationom pozadinom dobijaju šansu za izučavanje kao i za radno mjesto, objašnjava Kadriye Karic iz Berlinske uprave koja se bavi razvojem gradova.

"Ovim projektom se ženama pruža prilika da se u svojoj neposrednoj blizini obrazuju. One ne uče samo da šiju, već im se pruža mogucnost da nauče njemački jezik, ali i općenito im se otvara mogucnosti za zapošljavanje. Mislimo da ce se na ovaj kurs prijaviti veliki broj žena, jer se ovim projektom otvaraju mnoga vrata."

Berlinski projekat je, dakle, program podrške gradova ženama sa nižeg nivoa socijalne strukture. Novac stiže iz državnog, saveznog i evropskog budžeta. Ovakvim projektima se želi spriječiti da omladina iz razočarenja ne postane agresivna i pocnu randalirati, kao što se to desilo u Francuskoj. Kadriye Karci kaže, da je Berlinski projekat za žene prvi korak njihove integracije, kojim se želi pospješiti nada u budućnost u Njemačkoj.

"Ovu kvalifikaciju treba shvatiti samo kao prvi korak. Ne možemo garantovati da ce svaki učesnik ovim projektom dobiti i radno mjesto.

No u najmanju ruku ove žene počeće raditi na svom stručnom i zanatskom obrazovanju."

Esther Oche je onsnovala ovaj projekat. Odrsla je u DDR-u, gdje nije mogla pohadjati ni gimnaziju ni fakultet. Tek nako ujedinjenja Njemacke vanredno je završila završila gimnaziju i studirala pedagogiju. Prvo je radila kao suradnik na fakultetu. No, onda je ostala bez posla pa je radila poslove za 1 Euro dnevno u okviru Harttz pomoći nezasplenima.

Na birou je srela druge nezaposlene žene, obično strankinje koje su se kao i ona osijecale da su ostavljene po strani. Zajdno su krenule u projekat Berlina kojim grad ženama želi pružiti šansa, a koji funkcionira upravo na principu da žene pomažu ženama.

Jutta Schwengsbier