Prohibicija nije više jedina alternativa

Pronaći alternative zatvorskim kaznama za prekršaje vezane za konzumaciju i trgovinu drogom te legalizacija marihune u medicinske svrhe – to su dvije glavne teme sastanka Interameričke komisije za kontrolu zlouporabe droge.

„Sve više političara, prije svega u zapadnoj Europi ali i u Latinskoj Americi, u međuvremenu zastupaju stanovište izbjegavanja strategije prohibicije“, kaže Ted Galen Carpenter, stručnjak za pitanja droge i na liberalnom Institutu Cato u Washingtonu. I on zastupa mišljenje da je stroga zabrana droge kakvu provodi američka vlada – pogrešna strategija.

Poznate ličnosti za novu politiku u borbi protiv droge

Ovom novom, rastućem lobiju pripada i neslužbena Globalna komisija za politiku borbe protiv droge čiji su članovi između ostalih i bivši tajnik UN-a, Kofi Annan, peruanski dobitnik Nobelove nagrade za književnost Mario Vargas Llosa kao i povjerenik UN-a za pitanja izbjeglica Thorvald Stoltenberg. U tekstu pod naslovom „Taking Control: Pathwaya to Drug Policies that Work“ (Preuzeti kontrolu: Putevi jedne učinkovite politike u borbi protiv droge) objavljenom u rujnu ove godine, oni su zatražili nove smjernice međunarodne politike po ovom pitanju. Predsjedavajući ove Komisije, bivši brazilski predsjednik Fernando Henrique Cardoso, izjavio je kako su dosadašnja nastojanja politike bila neuspješna te rekao kako „umjesto tih starih strategija mi predlažemo jedan novi pristup koji bi zdravlje, sigurnost kao i ljudska prava i razvoj postavio u fokus“.

Hardliner upozoravaju na opasnosti vezane za legalizaciju

Borba protiv droge nije novost. Još je američki predsjednik Richard Nixon 1971. godine pokrenuo pravi „rat protiv droge“. Od tada je u ovom „ratu“ potrošeno gotovo bilijun dolara, no karteli, prije svega meksički su danas moćniji no ikada ranije.

Protivnici liberalizacije droge upućuju na opasnosti vezane za ovisnost i konzumaciju ovih supstanci i njihovih posljedica za društvo uopće. Jedan od protivnika je primjerice John P. Walters, koji je u razdoblju od 2001. i 2009. godine bio vodeći stručnjak za pitanja droge u Bijeloj kući. On u pitanje dovodi i vjerodostojnost pojedinih članova spomenute komisije za legalizacije droge. „Svi jako dobro znamo koliki su troškovi i kakve su kobne posljedice ovisnosti o drogi i njezinoj zlouporabi. Želimo li doista takvo društvo u kojem će ovisnost o drogama oduzeti slobodu?“, rekao je on.

No, da se broj ovisnika o drogi povećava kroz legalizaciju, kao što to navodi Walters, to se do sada nije nikada potvrdilo. U Nizozemskoj primjerice, gdje su konzumacija i trgovina marihuanom i hašišem legalizirane još od kraja 70-tih godina, to se nije dogodilo. U Portugalu gdje se konzumacija svih vrsta droge od 2001. godine više ne kažnjava i gdje je istodobno povećana briga i prevencija među mladima po ovom pitanju – broj maloljetnih ovisnika se od tada čak i umanjio. Slično je u i američkim saveznim zemljama kao što su Colorado i Washington (koje su konzumaciju marihuane legalizirane 2012. godine).

Važna uloga samih potrošača

Jedna nova politika u borbi protiv droge i njome povezanog globalnog kriminala u zemljama sjeverne Amerike i Europe mogle bi igrati odlučujuću ulogu u ovom „ratu“. Naime, kako naglašava Carpenter, bez platežno sposobnih potrošača u ovim zemljama, organiziran kriminal, prije svega u Latinskoj Americi, nikada ne bi postao toliko moćan kao što je sada.
Primjerice, godišnje na ovoj trgovini bande u SAD zarade oko 50 milijardi dolara – toliko primjerice iznosi godišnja zarada velikih koncerna kao što su Google ili REWE. Prema navodima Drug Policy Alliance, organizacije koja se bori za dekriminalizaciju konzumacije droge u SAD-u, isto toliko vlasti ove zemlje godišnje potroše u borbi za suzbijanje droge i njome povezanog kriminala.

Drugim riječima, legalizacija marihuane u SAD-u bi u svakom slučaju uvelike umanjila zaradu kartela. Iako se do sada ne može reći za koliki iznos, no on bi u svakom slučaju bio dovoljno velik da se umanji utjecaj i moć ovih kriminalnih skupina. Na koncu, to bi mogao biti samo početak.