Proces pomirenja u interesu svih

Na jednodnevnom samitu učestvali su predsjednik Srbije Boris Tadić, kao domaćin skupa, predsjednici Albanije Bamir Topi, Bugarske Georgi Prvanov, Hrvatske Ivo Josipović, Makedonije Djordje Ivanov i Crne Gore Filip Vujanović, kao i član Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović.

Sledeći susret u Bosni i Hercegovini

Iako je zvanična tema ovog skupa bila posvećena ulozi umjetnosti u procesu pomirenja, zvaničan sastav delegacija je davao dodatnu političku težinu susretu lidera regiona Zapadnog Balkana. Na marginama ovog skupa održani su i brojni bilateralni susreti, na kojima je ponovljeno snažno zalaganje za proces pomirenja u regionu. Ta formulacija se našla i u zajedničkoj deklaraciji svih učesnika, koja je usvojena nakon završetka sastanka. U dokumentu se iznosi i zajednička opredjeljenosrt za iniciranje, primjenu i održivu kulturnu saradnju u jugoistočnoj Evropi kroz rad kulturnih i obrazovnih institucija, promoviše interkulturni dijalog i ističe uloga tradicionalnih i novih medija u procesu podsticanja interesovanja i znanja o savremenoj umjetnosti. Pozdravljena je inicijativa da predsjedništvo BiH bude domaćin sljedećeg samita 2012. godine, kao i inicijativa da predsjednik Makedonije Đorđe Ivanov bude domaćin samita u Ohridu 2013. godine.

Svi za pomirenje - odnosi i dalje škripe

“Svaki susret ove vrste pomaže nekoj vrsti relaksacije odnosa u regionu”, ocjenjuje za DW Dragan Đukanović, član Foruma za međunarodne odnose. “U tom smislu je značajno i da je predsjednik Srbije Boris Tadić iskoristio i ovu priliku da ponovi snažnu privrženost Srbije pomirenju u regionu”, kaže Đukanović. Međutim, ako pogledamo da su slične poruke u duhu pomirenja poslali i ostali lideri regiona, postavlja se pitanje kako to da su svi za pomirenje, a odnosi među državama i dalje škripe, pitamo Đukanovića:

„Čini mi se da nekako javnosti tih država ne percipiraju značaj pomirenja sasvim adekvatno. U kom smislu? Dovoljni su i najmanji istupi političkih faktora u tim državama da se stvari dodatno radikalizuju, ili vrate ponovo na nekakvo stanje od prije nekoliko godina. Tako da mi se čini da postoji puno deklarativnog zalaganja za pomirenje, ali da faktički u ovom trenutku možda dominantne sfere tih društava nisu u stanju da shvate da je proces pomirenja neophodan, i da je to u interesu svih ovih država koje su nastale na prostoru bivše Jugoslavije“, kaže Đukanović.

Etnička distanca još postoji

“Problem je čini mi se u nekoj nedovoljnoj adaptilnosti javnih mnjenja u ovim državama da se odreknu dominacije etnonacionalizma, koji je postojao u javnom diskursku tokom 90-ih godina”, smatra Đukanović. „Tako da je taj proces evidentan u svim državama regiona, i nažalost u pojedinim državama, poput Bosne i Hercegovine, prema posljednjim istraživanjima, etnička distanca između tri vodeća naroda je mnogo drastičnije izražena nego što je to bila, recimo 1992. godine, ili neposredno nakon okončanja rata 1995. godine“, ističe Đukanović.

Dragan Đukanović primjećuje da su u regionu održani brojni bilateralni i multilateralni susreti, da su usvojene brojne deklaracije, da su tom prilikom korištene prilično krupne riječi, ali da pored toga postoji i neki paralelni proces. „ Čini mi se da se sve to nedovoljno prihvata u državama regiona, odnosno konkretno u nekakvim javnim mnjenjima svih ovih država regiona, zaključuje Đukanović.

Autor: Ivica Petrović

Odg. Urednik: Mehmed Smajić