Prošlost koja je oblikovala Angelu Merkel

Angela Merkel vodi Njemačku kroz međunarodne vode koje ne bi mogle da se nazovu mirnim. U Sankt Petersburgu, u junu, umalo joj se desilo da padne u zasjedu. Ruski predsjednik, Vladimir Putin, htio je da je spriječi da održi govor na otvaranju izložbe umjetnina koje su sovjetski vojnici odnijeli iz Njemačke poslije Drugog svjetskog rata. Merkelova nije bila oduševljena ovim, pa je satjerala Putina u ćošak prijetnjom da će jednostavno skratiti svoju posjetu Rusiji. Ona se kockala i pobijedila.

Menadžerka evropske krize

Međutim, skandal sa američkim špijuniranjem zahtjeva drugačiji set vještina. To je bila katastrofa za kancelarku i u smislu unutrašnje i u smislu spoljne politike. Ispostavilo se da njemački najbliži saveznik špijunira ovu zemlju, dok njemačke obavještajne službe to olako prihvataju

U početku, Merkelova je bila tiha po ovom pitanju, ali je poslije toga pokazala svoje frustracije. “Ona čeka da se ovako kontoverzne priče “ispuhaju”,” objašnjava istoričar Edgar Volfrum. On dodaje da Merkelova jednostavno sačeka da problem nestane ili usvoji stav većine populacije. To je politička taktika kojoj se neki dive, dok je drugi osuđuju.

Tek je na evropskoj sceni Merkelova pokazala svoju strogost u punom svjetlu. Od 2008. godine, njemačka kancelarka je uposlena kao menadžerka krize širom Evrope. Dok Grčka posrće, Merkelova pokušava da sačuva evro. Doduše, zbog svoje izrazite odlučnosti, ona nije baš popularna u Atini; zapravo, ona nije popularna ni u jednoj južnoevropskoj državi koja se bori sa finansijskom krizom. Gledajući sa šire međunarodne scene, ipak je više onih koji je podržavaju, nego onih koji je kritikuju.

Podaci, činjenice i cifre

Važno je da se zna odakle Angela Merkel dolazi da bi se razumjelo kako je ona postala to što je danas. Rijetko kad je u njemačkoj istoriji bilo političara koje su toliko potcijenili kao nju. Tokom svog prvog pojavljivanja na televiziji, kćerka sveštenika iz jednog sela u istočnoj Njemačkoj nije imala pripremljen nastup pred kamerama. Nije bilo misionarske revnosti; umjesto toga, ona je pokazala da je veoma pragmatična osoba.

“Merkelova se ne vodi ideologijom,” kaže novinarka Žaklin Bojsen, koja je napisala njenu biografiju prije nego što je postala kancelarka. “Ona je u stanju da donosi odluke zasnovane na podacima, statistici i činjenicama.” Ako za određenu odluku postoje razlog i argument, Merkelova će ignorisati ideologiju ili ograničeni partijski program, objašnjava Bojsen.

Ono što se cijeni je pragmatizam, tako da Merkelova može ponovo da razmotri i promijeni svoje lične stavove. Nakon nuklearne nesreće sa Fukušimom u Japanu, ona je napravila zaokret u svojoj politici koja je podržavala nuklarnu energiju i počela da promoviše povlačenje atomske energije iz upotrebe. Promjena njene političke pozicije nije prouzrokovala nikakvu štetu; naprotiv, na nju se više nije posmatralo kao na “djevojčicu Helmuta Kola”, već je jednostavno postala “mama”. Ukratko: ona drži svoju partiju i vladu u čvrstom stisku, a za to postoje dobri razlozi.

Lekcije naučene u istočnoj Njemačkoj

Ona je imala srećno djetinjstvo i odrastanje u bivšoj komunističkoj istočnoj Njemačkoj. Angela Merkel nije bila disidentkinja, niti aktivistkinja opozicije. Ona jeste iskusila uobičajena ograničenja socijalističke diktature, ali to nije uticalo na nju. “Nije bilo tamne sjenke preko mog djetinjstva,” na ovaj način Merkelova je jednom opisala svoju prošlost. Međutim, ono što je vjerovatno naučila tokom tih godina je da bude oprezna u ophođenju sa drugima. Život u istočnoj Njemačkoj ju je naučio da ne bude ni previše istrajna, ali ni previše oportunistički nastrojena.

Angela Merkel umije dobro da sluša. Drugi je opisuju kao osobu sa dobrim komunikativnim vještinama. Prati je reputacija da umije brzo da shvati problem, ali da joj treba vremena da donese odluku o rješenju. “Ja svakako ne donosim ad-hoc odluke,” kaže kancelarka. “Uvijek sagledam problem u cjelini i dok to radim, zapažam gdje moguće odluke mogu da me odvedu.” To govori naučnica u njoj.

Bez tradicionalne političke karijere

Merkelova je kasno ušla u svijet politike. Ona je bila portparolka za medije posljednjeg premijera istočne Njemačke, Lotara de Mezijera. Ovo je bila njena šansa da pokaže svoje talente za organizaciju i komunikaciju. Ubrzo poslije toga, ona se pridružila demohrišćanima, a posvećenost poslu i ambicioznost su je ubrzo odvele veoma daleko.

U Kolovom kabinetu 1994. godine, ona je bila ministarka životne sredine i nuklearne bezbjednosti. To je bilo važno političko mjesto za nju, a i ministarstvo joj je odgovaralo, pošto ona ima zvanje doktora fizike. U vezi sa kontroverznim pitanjem šta da se radi sa radioaktivnim otpadom, ona je bila ubijeđena da rizici mogu da se kontrolišu i da nema alternative nuklearnoj energiji. Tek poslije nesreće u Fukušimi je promijenila taj stav.

Kada je Helmut Kol izgubio izbore 1998. godine, partija se našla u šoku. Ali, ne i Merkelova: ona je shvatila da je to šansa da osvoji vodeće mjesto u eri poslije Kola. Novi predsjedavajući partijom demohrišćana, Volfgang Šojble, ju je postavio na mjesto partijske glavne sekretarke, a kada je Kol bio uvučen u skandal oko partijskih donacija, Merkelova je bila ona koja ga je skinula sa njegovog visokog moralnog pijedastala.

Kuda idu demohrišćani?

Aprila 2000. godine, Merkelova postaje predsjednica Demohrišćanske partije (CDU), a 2005. godine je osvojila prvi mandat kao kancelarka, iako na čelu velike koalicije sa glavnim konkurentima njene partije, socijal-demokratama. Ipak, Merkelova je postala kancelarka.

Danas, ona je na čelu partije već 13 godina, a drži poziciju kancelarke prethodnih 8 godina. Njeni rivali unutar partije su tokom godina polako padali, jedan za drugim. Da li ona umije da vodi, više nije pitanje, ali pitanje koje se postavlja je kuda se partija tačno uputila pod njenim rukovodstvom?

To je pitanje koje postavljaju mnogi unutar Demohrišćanske unije, pošto je stranka počela da gubi svoj uobičajeni karakter. Postoje mnogi koji u Merkelovoj ne vide oličenje partije koju vodi.

Autor: Volker Wagener/Nevena Cukućan

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić