Prisluškivanje kancelarke bilo je poziv na buđenje

Bilo je to vrijeme velikih demantija i pokušaja uljepšavanja situcije: Tadašnji šef vladinog ureda i koordinator za rad tajnih službi Ronald Pofalla (CDU) je u ljeto 2013. odbacivao bilo kakvu povezanost njemačkih službi sa aferom špijuniranja od strane National Security Agency (NSA). Optužbe, po kojima je njemačka tajna služba Bundesnachrichtendienst (BND) američkim kolegama nezakonito prosljeđivala informacije o Nijemcima, Pofalla je grubo odbacio. "Oni su se stoprocentno pridržavali zaštite javnih podataka", tvrdio je Pofalla, tada bliski saradnik kancelarke Merkel. A tvrdnju da su se američki pa i britanski špijuni pridržavali njemačkih zakona, ovaj političar je čak dao i napismeno potvrditi. To je moralo i trebalo biti dovoljno da se njemačka javnost umiri usred izborne kampanje i pred izbore za Bundestag.

Odglumljena naivnost nakon otkrića, koje je iznio NSA-zviždač Edward Snowden, dobro se uklopila i podudarila sa izjavama bivšeg ministra unutrašnjih poslova Hans-Petera Friedricha (CSU). On je otputovao za Vašington, kako bi potvrdio navodno korektno ponašanje NSA. Afera, kako se činilo prije godinu dana, zaokupljala je samo još malograđanski nastrojene ljude, koji su vjerovali u teoriju zavjere. Kancelarki Merkel i njenim vjernim sljedbenicima uspjelo je da temu izbace iz izborne kampanje.

Prisluškivanja prijatelja, pa to nikako ne ide!

Skandal je uslijedio mjesec dana nakon pobjede na izborima za Bundestag, do koje je došlo u septembru prošle godine. Tada se ispostavilo da je mobilni telefon Angele Merkel bio cilj NSA! Ono što je u poredbi sa praćenjem i bilježenjem podataka o milionima njemačkih građana tako reći sitnica - odjednom se pretvorilo u skandal prvog reda. "Prisluškivanje prijatelja - pa to nikako ne ide!" Ova poznata rečenica, koju je izgovorila Angela Merkel, sadržajno je bila ispravna - kako tada - tako i danas. Ali je i 12 mjeseci nakon što je izgovorena jasno da je imala pogrešan prizvuk. Pogrešan u smislu neiskrenosti, posebno ako se uzme u obzir da osnovna ljudska prava neizostavno i podjednako važe za sve. Prisluškivanje mobilnog telefona građana je isto tako skandalozno kao povreda kancelarkine privatne sfere.

Kako je dobro što SAD u svom totalnom prisluškivačkom ludilu nisu prezale da prisluškuju najmoćniju ženu na svijetu. Od tog momenta njemačka politika ne reaguje više plašljivo kao zečić, već odlučno. Istrajnom insistiranju Zelenih i Lijevih treba zahvaliti što se nedozvoljenim radnjama NSA i BND-a od proljeća pozabavila i istražna komisija parlamenta.

Selektivni pogled u pravcu istoka

Ponovljeni pokušaji ureda vlade da zaustavi poslanike ocrnjivanjem ili odbacivanjem akata, utoliko više ljute. Time strada povjerenje u politiku vođenja vlade. Ipak postoje prvi znakovi smekšavanja restriktivnog stava vlade. Istjerivanje iz zemlje saradnika američke ambasade, koji je u Berlinu koordinirao rad američkih tajnih službi, bio je važan signal. Za nadati je se da je taj akt bio veći od simboličnog. No, da to na američku vladu nije ostavilo veliki utisak, pokazuje odbačeni sporazum o međusobnom neprisluškivanju.

Puno toga govori u prilog činjenici da će SAD svoje špijunske aktivnosti nastaviti voditi kao i do sada i da u osnovi tu neće biti puno izmjena - čak ni prema prijateljskim zemljama kakva je Njemačka. Čini se da se njemačka vlada s tim pomirila. Stoga je dobar znak, što je njemački ministar unutrašnjih poslova Thomas de Maizière (CDU) najavio promjenu kursa od 360 stepeni u svrhu odbrane od špijunaže putem Službe za zaštitu ustavnog poretka Time se podrazumijeva kritička nastrojenost ne samo prema Istoku već i prema Zapadu. Njemačka je oduvijek i s dobrim razlogom bila posebno nepovjerljiva prema ruskim i kineskim tajnim službama. Vidjećemo šta će se naredne godine pod šifrom NSA pojaviti u izvještaju Službe za zaštitu ustavnog poretka. U ovogodišnjem izvještaju nije stajalo gotovo ništa, iako je materijala bilo napretek.