Primirje u Siriji: "Ništa više od prilike"
12. septembar 2016U Siriji bi od ovog ponedjeljka (12.9.) sa zalaskom sunca trebalo na snagu stupiti sedmodnevno primirje. Za to vrijeme niti jedna od sukobljenih strana ne bi smjela uzeti oružje u ruke. Primirje bi se trebalo prvotno iskoristiti za isporuku humanitarne pomoći u područja koja su pod kontrolom pobunjenika. Nakon toga ruske i američke vojne snage žele krenuti u borbu protiv džihadističkih skupina.
No, prije nego je primirje stupilo na snagu, u nedjelju (11.9.) je došlo do nove eskalacije sukoba u kojima je smrtno stradalo više od 100 osoba, kako javljaju novinske agencije. Borbeni zrakoplovi su, kako se navodi, napali područja pobunjenika u Alepu i u Idlibu.
Međutim, ukoliko se dogovoreni američko-ruski plan primijeni, to bi možda moglo poslužiti kao temelj za daljnje, a možda čak i konačno primirje. Ministar vanjskih poslova SAD-a John Kerry i njegov ruski kolega Sergej Lavrov su se već usudili izgovoriti riječ "prekretnica", da bi ju odmah zatim relativizirali. "Ovo je tek prilika i ništa više", objasnili su njih dvojica na konferenciji za tisak.
Međusobno nepovjerenje
I doista, taj dogovor stoji na klimavim nogama. "Naš dogovor nije pao na osnovu povjerenja, već na osnovu analiziranja i samoobvezivanja." Tom rečenicom je ministar vanjskih poslova SAD-a John Kerry obrazložio dogovor s njegovim ruskim kolegom i ujedno objasnio kakvi su trenutačni komplicirani odnosi dviju zemalja. Posljednji pokušaj postizanja dogovora o primirju u ratom napaćenoj Siriji u veljači je već nakon nekoliko dana propao.
A i razgovori koji su vođeni u proteklo vrijeme jedva da su napredovali. Na nedavnom summitu G-20 u Kini su predsjednik SAD-a Obama i njegov ruski kolega Putin bili složni jedino u tome da nisu složni. Razlog za to je, prema riječima Baracka Obame, međusobno nepovjerenje.
Nakon toga su se ministri vanjskih poslova dviju zemalja sastali u Ženevi te je nakon 13 sati pregovora možda pronađeno rješenje. Ono što ih povezuje i što ih je natjeralo na dogovor, kako piše New York Times, je zajednička "antipatija" prema džihadistima u Siriji.
Ambiciozni ciljevi
Ta zajednička odbojnost prema IS-u je makar na papiru dovela do ambicioznih ciljeva: Rusija i SAD žele izgraditi zajednički centar u kojem bi se razmjenjivali podaci o mogućim ciljevima te se koordinirala bombardiranja ciljeva koje kontroliraju fronta al-Nusra i tzv. "Islamska država".
U tu strategiju, međutim, posebno sumnja američka vojska. "Predstavnici Pentagona", piše NY Times, "zabrinuti su da bi Rusija, primjerice, podatke o mogućim ciljevima mogla shvatiti kao priliku da sazna više o tome kako Amerikanci identificiraju ciljeve i napadaju."
No ipak je tu i dalje velika potreba za borbom protiv IS-a koja opet krije opasnost da tijekom svakog napada protiv džihadista mogu stradati i civili te da bi na taj način još više simpatizera IS-a moglo stati na stranu terorista.
I iz tog razloga se planom predviđa da te dvije zemlje svoje saveznike trebaju odvratiti od toga da dalje ratuju. Tako je Rusija režim predsjednika Bašara al-Asada uvjerila da ne napada iz zraka područja koja su pod kontrolom džihadista ili oporbenih saveza. S druge strane, Amerikanci pokušavaju uvjeriti savezničke sirijske skupine da se distanciraju od džihadističkih skupina. Ta mjera služi, između ostalog, i tome da se Asadovom režimu oduzme legitimitacija zračnih napada. Borba protiv skupina koje sirijski predsjednik sve bez razlike zove "teroristima" je brojne Sirijce stajala glave. Sjedinjene Američke Države u međuvremenu polaze toga da je dosad u ratu u Siriji stradalo oko pola milijuna ljudi.
Kerry je, pored toga, poručio da, ukoliko se spomenute skupine ne distanciraju od IS-a, moraju računati s tim da može doći do "napada Rusije ili SAD-a."
Asadova uspješna računica
Na koncu se može reći i da dogovorena strategija dokazuje da su Sjedinjene Američke Države konačne promijenile svoj kurs: prioritetni cilj nije više predsjednika Asada prisiliti na ostavku, već je važnija borba protiv džihadista. Očito poučeni iskustvom proteklih terorističkih napada u Europi koji su planirani i koordinirani iz Sirije, Kerry i Lavrov takve scenarije ne žele za svoje zemlje.
A to također znači da je uspjela Asadova računica. Početkom rata je, naime, džihadiste pustio iz sirijskih zatvora s pretpostavkom da će u Siriji i u inozemstvu raspiriti takav teror da će se pozornost svjetske javnosti usmjeriti na njih - i time odvratiti od njegovog režima. To sada i jest slučaj. Borba se nastavlja. A Asad, barem zasad, ostaje na vlasti.