Prijedor: „Više od tri hiljade žrtava je genocid“
20. mart 2019
Porodice žrtava u BiH nisu zadovoljne dijelom presude koji se odnosi na navode iz optužnice o „genocidu" u sedam opština u BiH. Smatraju da je kazna za doživotni zatvor, a ne i za, kako se u optužnici navodi, „genocid u opštinama Prijedor, Bratunac, Zvornik, Vlasenica, Sanski Most, Ključ i Foča", samo djelimično zadovoljila pravdu. U Prijedoru su presudu pratile i članice Udruženja „Srcem do mira“ koje kažu da su zločini počinjeni u Prijedoru i okolini trebali da budu okvalifikovani kao genocid.
Razočarani dijelom presude
„Mi smo svi razočarani što je izostavljen genocid za Prijedor, jer je više od tri hiljade civila bez ikakvih ratnih dejstava ubijeno. Te žrtve su zanemarene, uprkos masovnim grobnicama. Mi i dalje ne znamo gdje se nalaze posmrtni ostaci za hiljadu civila. Satisfakciju imamo za doživotnu robiju, ali ne i zbog činjenice da u presudu nije uvršten i genocid u Prijedoru“, kaže Emsuda Mujagić, predsjednica udruženja.
Zumra Zaimović iz Prijedora još traži posmrtne ostatke sina koji je odveden na Korićanske stijene. Prošle godine su, kaže, našli ostatke tijela, a ove će godine u junu moći da ga sahrani. Doživotna kazna za Karadžića je očekivana, kaže Zaimović, ne krijući razočaranje što nema presude za genocid. „On je doživotnu i zaslužio. On neće dugo živjeti. Ako govori da nije kriv, zašto se pretvarao tolike godine?!"
Satisfakcija doživotnim zatvorom
Šta je bilo potrebno da se zločin u Prijedoru okvalifikuje kao genocid, pita Fikra Zenkić iz Kozarca. Koliko je, kaže, masovnih grobnica i žrtava trebalo da bude, da bi neko rekao da je izvršen genocid nad nesrpskim stanovništvom u Prijedoru u proteklom ratu?
Ne samo tri hiljade, već i „deset ljudi je genocid", kaže Zenkić, „ako si išao namjerno da ubiješ bez ikakvih motiva. Moja sestra je istjerana iz svoje kuće, a imala je 65 godina. Mojih je 17 sahranjeno, pronađeno prethodno u masovnoj grobnici. To je genocid."
Više od tri hiljade žrtava nesrpske nacionalnosti je zabilježeno na području Prijedora za vrijeme rata u BiH. Od toga je oko 1300 u Kozarcu i okolini. Neki od njih bili su u logorima Keraterm i Omarska, neki odvođeni na Korićanske stijene, neki u logor na Manjaču, neki su završili u masovnoj grobnici u Tomašici, a neki se do danas vode kao nestali. Satisfakcija porodicama žrtava teško da može biti bilo kakva presuda ili kazna, slažu se u Prijedoru, ali je presuda Karadžiću na doživotnu robiju za masovna ubijanja, protjerivanja i genocid u Srebrenici dobar početak za suočavanje s onim svim što je počinjeno u proteklom ratu.