"Ja neću šutjeti"
22. januar 2019
Strah nema zadnju riječ. "Osjećam vibraciju eksplozije i proživljavam trenutak ponovo kada o tome govorim", kaže Arif Sagdic sa lagano spuštenim pogledom i izvinjava se zbog svoje nervoze. Ipak on ima hrabrost da unatoč tome govori o desničarskoekstremističkom napadu terorističke grupe Nacionalsocijalističko podzemlje (NSU) kojeg je preživio u Keupstrasse u Koelnu. Publika na komemoraciji koju je organizirala"Inicijativa Keupstrasse je svuda" u Koelnu čini se kao da ne diše dok Arif Sagdic govori. "Kada sam čuo eksploziju bacio sam se na pod", prisjeća se ovaj vlasnik prodavnice kućne opreme u Keupstrasse u Koelnu. "Staklo u izlogu naše prodavnice je popucalo, kao i staklo frizerskog salona koji se nalazi preko puta - kao da se dogodio zemljotres. Ljudi su ležali u svojoj vlastitoj krvi. Vrištali su, sve to sam još čuo, ali na lijevo uho jedva da sam više mogao čuti", kaže on.
Brojna otvorena pitanja nakon procesa NSU
Više od 20 ljudi je povrijeđeno u bombaškom napadu u Keupstrasse (2004.) i Probsteigasse u Koelnu (2001.). Deset ubistava i 15 pljački također spadaju u strašni bilans desničarskoekstremističke terorističke grupe NSU. Proces protiv NSU okončan je u Muenchenu u ljeto 2018. godine, prvooptužena Beate Zschaepe osuđena je na doživotnu kaznu zatvora, ali ipak brojna pitanja ostaju otvorena. Primjerice o drugim osobama koje su podržavale teror NSU-a na licu mjesta. Ili kako to da vlasti godinama nisu uzele u razmatranje desničarskoekstremisitčku pozadinu ovih djela. Istražitelji su čak najprije sumnjičili neke žrtve i članove njihovih porodica da pripadaju kriminalnim krugovima. "Pri tome nismo smjeli biti ni žrtve", rekla je Semiya Simsek, kćer ubijenog cvjećara Envera Simseka, na komemoraciji žrtvama NSU-a održanoj 2012. godine u Berlinu.
"Ponašanje vlasti koje su provodile istragu bilo je gore od samog napada"
Arif Sagdic također govori o pritisku i pogrešnim sumnjama nakon bombaškog napada u Keupstrasse: "Naravno da je napad bio nešto strašno, ali mi smo mislili da će rane ponovo zacijeliti i bilo smo sretni da niko nije poginuo. Još gore je za mene bilo ponašanje istražnih vlasti". On kaže da se prilikom policijskog ispitivanja osjećao uplašenim: "Rekao sam da mislim da iza napada stoje neonacisti. Na to je službenik podigao prst iznad usana, činilo se kao da o tome više ništa ne želi čuti". Pet mjeseci je bio praćen na njegovom putu od posla do kuće: "Strah je bio moj stalni pratitelj. Čak i mojoj supruzi sam mogao ispričati pet godina kasnije o tome".
I nakon napada u Probsteigasse u Koelnu, pred čije obilježavanja godišnjice 19. januara je "Inicijativa Keupstrasse je svuda" organizirala komemoraciju za žrtve NSU-a, žrtve su najprije bile percipirane kao mogući počinitelji, kaže Kutlu Yurtseven. Tada je eksplodirala bomba u kiosku jedne iranske obitelji, pri čemu je vlasnikova kćer, kojoj je tada bilo 19 godina, teško povrijeđena. "Vrlo brzo se u fokusu našao otac, odjednom se činilo da je on krivac, a i njegov brat je bio pominjan. Govorilo se o kockarskim dugovima, reketu i tako dalje", prisjeća se glumac i muzičar Kutlu Yurtseven, jedan od osnivača "Inicijative Keupstrasse je svuda" koja se zalaže protiv rasizma i neprijateljstva prema strancima. Iransku obitelj je on dobro poznavao nakon što se, kako kaže, tri godine hranio kupujući na njihovom kiosku, a osim toga i ured njegovog muzičkog studija je bio direktno preko puta kioska. Ipak obitelj se brzo iselila. Tek mnogo godina kasnije postalo je jasno da iza napada stoji NSU.
Hrabrošću i otvorenošću protiv rasizma
Duh NSU-a živi i dalje - i nakon mamutskog sudskog procesa. Kutlu Yurtseven podsjeća na to da odvjetnica turskog porijekla Seda Nasay Yildiz, koja u procesu protiv NSU-a zastupa obitelji žrtava, dobija prijeteća pisma potpisana sa "NSU 2.0". Za DW je ona u jednom intervju početkom sedmice rekla da u jednom od prijetećih pisama stoji sljedeće: "Ti ćeš snositi konsekvence zbog onoga što si uradila našim kolegama policajcima" - što je jasna naznaka o umiješanosti vlasti. "Šutnja širokih društvenih masa" o ovakvim prijetnjama je opasna, upozorava Kutlu Yurtseven - baš kao i "šutnja o kriminalizaciji žrtava".
"Ja neću šutjeti", kaže Arif Sagdic. Prisutni u Koelnu, koji ga slušaju, počinju spontano aplaudirati. "U Njemačkoj sam naučio: Sve dok se šuti, ništa se neće promijeniti." Čak i ako govoriti o napadu i njegovim posljedicama boli. Kada je neko od prisutnih postavio pitanje o njegovoj obitelji njemu su se oči nakupile suzama: "Moj sin je tada imao tri godine, žao mi je da tada nisam mogao biti tu za njega onoliko koliko sam želio", kaže on. Na nekoliko minuta napušta prostoriju, a onda se vraća i čvrstim glasom kaže: "Danas je moj sin Orhan visok 1,90 a ja 1,60 metara. Grli me i kaže: Sve je ok, imao sam dobro djetinjstvo. Otvoreno mogu pričati sa njim o tome šta se desilo". Orhan, kojem je danas nešto manje od 18 godina, prati svog oca često na manifestacijama na kojima Arif Sagdic otvoreno govori o teroru NSU-a i upozorava na posljedice rasizma i neprijateljstva prema strancima. Strah ipak nema zadnju riječ.