Preševo: zarada na ljudskoj bijedi

Na slici je Liridon Bizazli, kosovski Albanac. Stoji ispred izbjegličkog kampa u Preševu. Tu prodaje karte za autobus do Hrvatske koje koštaju 35 eura. Kaže da tako zarađuje 50-70 eura na dan. Inače radi kao šanker, za 8 eura dnevno.

Uprkos tome što dobro zarađuje, Bizazli se ne ponosi svojim novim biznisom. Spreman je da ponudi i besplatan prevoz, kaže on. Posebno kada se radi o porodicama sa djecom. "I ja sam bio izbjeglica. Putovanje autobusom bi trebalo da bude besplatno. Evropa Srbiji daje pare da bi pomogla izbjeglicama, ali ona ne čini ništa."

Kroz Preševo svakodnevno prođe 8.000 do 10.000 izbjeglica. Radnje u blizini rute rade duže nego obično. Cijene su udvostručene, neke čak utrostručene.

Osim hrane i pića, prvo što izbjeglice traže u novoj zemlji su - SIM kartice, kako bi mogli da telefoniraju sa svojim porodicama i prijateljima. Ali, snalažljivi trgovci nude i razne druge stvari, kao na primjer ova kolica. I to je neka pomoć za one kojima dugo pješačenje teško pada.

Zima, kiša i blato. Mnoge izbjeglice imaju lošu ili nikakvu obuću što dovodi do ozbiljnih povreda ili bolesti stopala, kaže Stefan Kordez, koordinator Ljekara bez granica za južnu Srbiju. Lokalno stanovništvo se brzo snašlo - prodaje obuću i čarape.

Izbjeglice koje prolaze kroz razne zemlje moraju da se registruju - a to znači čekanje u redu. Daniela Gabriel, koja radi kao dobrovoljac u Preševu, kaže da vozači autobusa koji transportuju izbjeglice do Hrvatske, skupljaju dokumente od svojih putnika - i poslije ih prodaju novopridošlima u Preševu, kako ne bi morali da čekaju u redu.

Svašta se dešava, kaže Daniela: ima vozača autobusa i taksista koji izbjeglicama naplate put do Hrvatske, pa ih onda ostave negdje u Srbiji - da bi se navodno registrovali - mada centar za registraciju u tom mjestu uopšte ne postoji. Zbog toga su na ulazu u izbjeglički kamp u Preševu okačena upozorenja na više jezika.

Drugi dobrovoljci, koji žele da ostanu anonimni, kažu nam da im prijete smrću - zbog toga što izbjeglice odvraćaju od potencijalno opasnih taksista i upućuju ih na autobuse. Aleksander Travele, takođe dobrovoljac, kaže da je prošle nedjelje jedna šestočlana porodica prvo morala da plati 80 evra po osobi za put do Hrvatske, a onda ih je taksista na putu opljačkao - i to uz prijetnju oružjem.

Bizazli priznaje da lokalnim policajcima plaća 100 evra nedjeljno kako bi izbjeglicama mogao da prodaje karte za autobus. Kaže da ga tako ostavljaju na miru. Nekoliko dobrovoljaca koji žele da ostanu anonimni, kažu da su vidjeli da i taksisti daju mito policajcima i dodaju da to ipak ne znači da su svi policajci korumpirani.

Vrijeme se pogoršalo, izbjeglicama treba krov nad glavom. Dobrovoljci kažu da vlasnici hotela i privatnih smještaja biraju kome će da izdaju sobe. Mjesta ima samo za one koji plaćaju više nego što piše u cjenovniku - zbog toga što izbjeglice često sobu koriste sa više osoba nego što je propisano.