Pretvara li se UK u lupešku državu?
29. septembar 2020
“Ovo će biti fantastična godina za Britaniju”. Tako je glasilo predviđanje premijera Borisa Johnsona za 2020. godinu. Nije mogao više pogriješiti. Nakon iscrpljujućih izbora tokom zime, mjeseci parlamentarnog haosa i godine u kojoj je britanskom politikom dominirao Brexitbrojni su mu poželjeli sve najbolje i podržali premijerov optimizam u pogledu britanske budućnosti. S jednom od najvećih stopa smrtnosti usljed pandemije virusa korona i više od miliun izgubljenih radnih mjesta malo njih se sada osjeća tako optimistično. I ono što je još gore - konzervativna vlada ne osjeća da je obvezna slijediti bilo kakva pravila.
Johnsonova ljubazna, nezgrapna osobnost je nešto što mnogi Britanci vole. Međutim iako entuzijastično držanje i mnoštvo praznih priča mogu biti od koristi tokom predizborne kampanje Britanci su brzo shvatili da to nije način da se vodi zemlja. Uz opušten pristup međunarodnom pravu mnoge ključne osobe u vladi ne slijede čak ni svoja vlastita pravila.
Johnsonovog savjetnika Dominica Cummingsa smatraju mozgom koji stoji iza ove vlade ali i šireg projekta Brexita. No kada je zaražen virusom korone, umjesto da slijedi vladine instrukcije i bude u samoizolaciji kod kuće, on je sa svojom obitelji vozio u svoje drugo prebivalište, udaljeno 480 kilometara. Njegov izgovor da je vozio do "lokalnog salona za ljepotu kako bi testirao vid” ruši granice vjerodostojnosti. Unatoč međunarodnom negodovanju, Johnson je odbio otpustiti ga. Dragocjeno povjerenje javnosti u mjere socijalne distance je izgubljeno kada su građani vidjeli da postoji jedno pravilo za njihove političare a drugo za njih.
Sijanje nesloge i kaosa
Johnsonova parlamentarna većina je postigla uspjeh odbijanjem onih koji su željeli ostati u EU i ostvarivanjem sporazuma o Brexitu bez odrednice o backstopu za Sjevernu Irsku. Slogan njegove kampanje je bio “završimo Brexit”, što je privuklo one koji su glasali za napuštanje EU iz cijelog političkog spektra, kao i one koji su se zasitili parlamentarnog kaosa. Ipak devet mjeseci kasnije se čini da je sve drugačije. Novi Zakon o unutarnjem tržištu će promijeniti zakon na “specifičan i ograničen način”, kako je rekao ministar. Pokušajte iskoristiti taj izgovor naredni put kada vas uhvate u vožnji da ste pili. To ne bi trebalo biti ponašanje zemlje koja se ponosi time da je jedan od utemeljitelja poslijeratnog međunarodnog poretka.
Vidjeli smo nagovještaje ovog trumpovskog pristupa zakonima i konvencijama sa Johnsonovim prijetnjama Brexitom bez sporazuma i kada je suspendirao rad parlamenta kako bi spriječio temeljito preispitivanje sporazuma.
Pouzdano nepredvidljiv
Vlada ne poduzima samo nezakonite izmjene zakona o Brexitu za koje je vodila kampanju prije manje od godinu dana. Mnogo podmukliji je Zakon o prekomorskim operacijama, koji učinkovito dekriminalizira mučenja od strane britanskih vojnika ako protiv njih nije pokrenut postupak u roku od pet godina. Nepoštivanje ljudskih prava i i međunarodnog prava nije novost kada je riječ o konzervativcima. Johnsonova prethodnica Theresa May bila je opsjednuta time da napusti jurisdikciju Europskog suda za ljudska prava i napadne odvjetnike, ali nije imala politički kapital da to sprovede u djelo.
Neki će istaknuti da britansko kršenje zakona nije ništa novo. Od kolonijalizma do rata u Iraku i rata protiv terorizma, odnos Velike Britanije prema međunarodnom pravu uvijek je bio mutniji nego što se pretpostavljalo. No u prošlosti je zemlja bila vezana konvencijama, ugovorima, savezima, što se sada sve odbacuje. Čak su i visoki američki političari izrazili zabrinutost zbog posljedica sporazuma o Brexitu na Sporazum na Veliki petak kojim je okončano nasilje u Sjevernoj Irskoj. Ova nova izolacija i bezakonje, u kombinaciji sa njenom političkom snagom, čine vladu nepredvidljivijom nego ikada.