Bez lake pobjede pravde
4. septembar 2020
Sve indicije ukazuju na to da je on stajao iza ubistva novinara Jana Kuciaka. No, Specijalni sud u Pezinoku je oslobodio oligarha Marijana Kocnera - zbog nedostatka dokaza. Slovačka predsjednica Zuzana Čaputova je nakon oslobađajuće presude na Twitteru objavila da poštuje presudu, ali da je bila šokirana i da će joj trebati vremena da je shvati. Mnogi drugi, koji su se nadali brzoj pobjedi pravde, presudu su doživjeli poput nje. Ali kako nastaviti dalje nakon ovog neočekivanog kontra-udarca kako bi se zemlja oslobodila močvare korupcije i nepotizma koji su prijetili da je pretvore u mafijašku državu?
Bez velikog skoka naprijed
Novija istorija Slovačke obilježena je brojnim neriješenim slučajevima i nekažnjenim zločinima. Povjerenje građana u pravosuđe bilo je duboko poljuljano. Potom je ubistvo Jana Kuciaka i njegove zaručnice Martine Kušnirove dovelo do pobune građana protiv sistema, a posljednji izbori doveli su do političkog zaokreta. Od tada Slovačka ima liberalnu predsjednicu i vladu u kojoj populistička platforma "Normalni ljudi" obećava kraj korupcije.
Međutim, posao reformista bit će teži nego što su njihove pristalice vjerovale tokom prvih radovanja nakon promjene sistema. Ova borba nije sprint, ona je maraton, jer obuhvata sve institucije u Slovačkoj. Marian Kocner nije jedini oligarh čije ruke su uprljane. Šačica pljačkaša-barona još uvijek uživa u bogatstvu do koga su uspjeli doći u godinama bezakonja nakon završetka komunističke vladavine. A njihove veze su i dalje aktivne.
Slovačka po ovom pitanju dijeli sudbinu drugih zemalja bivšeg Istočnog bloka. Tranzicija ka neobuzdanom kapitalizmu dovela je skoro svugdje direktno u močvaru nepotizma, bezakonja i oligarhijske vladavine. Njihovo iskorijenjivanje je mukotrpna borba koja zahtijeva dugoročnu upornost i neustrašivost.
Protestni pokret iz 2018. već je postigao uspjehe: rušenje vlade, odlazak više od deset sudija, glavnog tužitelja, šefa policije i drugih inkriminiranih državnih zvaničnika. Ono što mu je za sada uskraćeno je veliki skok naprijed. Što je slučaj Kuciak stariji, sve je jači osjećaj uzaludnosti.
Bez simbola za novi početak
Reformski raspoloženi Slovaci mnogo toga su očekivali od ove presude. Nadali su se da će ona biti simbol za novi početak, rez i dokaz da će za kratko vrijeme moći predstaviti svoju očišćenu zemlju. Ali su ih sudije u slučaju Kuciak natjerale da spoznaju da pravda zaista može biti slijepa i da se svaki zločin ne kažnjava. Čak i ako sljedeća sudska instanca predstavlja drugu šansu.
Za porodice žrtava i nekadašnje kolege ubijenog novinara, koji se u potpunosti posvetio rasvjetljavanju prevara i mafijaške upletenosti u njih, oslobađajuća presuda oligarhu Kocneru mogla bi djelovati kao udarac u lice. No, za reformiste to znači da će se, nakon obuzdavanja bijesa i frustracija, morati dublje pozabaviti strukturama koje su Slovačku toliko dugo vezivale za endemski kriminal.
Reforma pravosuđa se, primjerice, ne može ograničiti na zamjenu inkriminiranih sudija i tužilaca. Za nju je potrebno novo razmišljanje među pravnicima, kako bi se sudije moge osjećati slobodnim da donesu presude u skladu s istinskom potragom za pravdom.
Ravničarska muka
Za Slovake, koji žele nastaviti borbu za "pristojnu zemlju", sada dolaze ravničarske muke. Riječ je o svim dijelovima javnog života, o urednim konkursima, javnim službama bez nepotizma, pravilnoj kontroli utroška javnih sredstava i drakonskim kaznama za korupciju unutar politike.
Sve su to zadaće koje čak i etablirane demokratije ponekad ne uspijevaju riješiti. Zato su tu institucije, među kojima su i slobodni mediji, koje prate i sprječavaju takve prestupe. Nadati se da reformisti u Slovačkoj neće izgubiti svoj borbeni duh, da se neće dati obeshrabriti i da će pokazati da je moguća bolja i pristojna budućnost.