Peti je mjesec protesta i, neobično za jedan radni dan, nasilje u specijalnoj administrativnoj oblasti NR Kine Hongkongu je eskaliralo. Dva policajca su pokušala oko podneva da raščiste raskrsnicu koju su blokirali demonstranti, ali ih je onda opkolio veliki broj dijelom bijesnih maskiranih demonstranata. Prije nego što je stotinjak policajaca stiglo u pomoć, jedan policajac je pucao jednom demonstrantu u stomak. S obzirom na to da je ovaj odbio da se skloni, policajac se vjerovatno osjećao ugroženim.
Isti policajac je sa dva ispaljena hica pogodio još jednog demonstranta, koji se potom srušio na zemlju. Istovremeno su policajci, koji su u akciji bili bez zaštitne opreme, gađani velikim predmetima. Jedan od dvojice upucanih demonstranata je u kritičnom stanju.
U drugom dijelu grada došlo je do verbalnog koškanja između više demonstranata i jednog zagovornika vlade. Njega su odjednom polili nekom tečnošću i zapalili. Prebačen je u bolnicu sa teškim opekotinama.
Nasilje generiše kontranasilje
Na početku protesta demonstranti su predbacivali policiji zbog prekomjerne upotrebe sile, a sada su i sami protesti postali nasilni. Motivacija nasilnih demonstranata je očigledna: žele da provociraju policiju, da naprave više nemira u gradu i budu na naslovnicama. Pri tom je ova mala grupa nasilnika zaboravila da je protestni pokret od samog početka poznat kao miran, razuman i nenasilan.
Ali, takođe ni policija, poznata kao "trupe discipline", nije u situaciji da primjerenim sredstvima održi javni red i mir. S obzirom na to da je ojačana odlukama kineskog partijskog i državnog rukovodstva, pošlo joj je za rukom da u pojedinim slučajevima povrati kontrolu nad situacijom, ali nedostaje sveobuhvatni koncept za trajnim smirenjem situacije. Takođe nema konsenzusa ni oko toga kako bi trebalo da se sprovede nezavisna istraga o policijskom nasilju.
Novoimenovani šef policije, Kris Tang koji je poznat kao tvrdolinijaš, morao bi hitno da porazmisli kako da policija povrati povjerenje građana. On istovremeno mora da ispuni i politički mandat za ponovno uspostavljanje reda. Za to će mu pak mnogo više biti potrebni osjećaji, nego "čelična pesnica". Jer, ako se na nasilje odgovara nasiljem to vodi samo u beskrajnu spiralu nasilja i ne vodi ka cilju.
Dijalog kao jedino rješenje
Ljudi su u Hongkongu izašli na ulice jer žele više političkih prava. Prava, koja bi trebalo da im garantuju da će grad i dalje ostati grad demokratije i blagostanja. Ali, nasilje i radikalizacija djeluju upravo suprotno. Hongkong je u međuvremenu na lošem glasu: međunarodni koncerni razmišljaju da premjeste sjedišta kompanija, maloprodaja se žali na smanjenje obrta, a mnogi turisti u međuvremenu zaobilaze "Mirisnu luku". Dok god se ne smiri situacija u Hongkongu, biće teško doći do političkog rješenja.
Bilo bi izuzetno nerazumno u ovom trenutku za hongkošku vladu da kroz parlament progura planirani pooštreni zakon o unutrašnjoj bezbjednosti. Prema ovom novom zakonu bi ubuduće svaki demonstrant mogao da bude krivično gonjen. A time bi vlada samo dolila ulje na vatru. Za rješenje krize u Hongkongu ostaje samo jedan izlaz, a to je da obje strane odustanu od nasilja i krenu sa istinskim dijalogom.