Pred nama je napeta izborna godina

Polako se učvršćuje dojam da bi ovo mogla biti vrlo napeta izborna godina u Njemačkoj. I u najnovijem ispitivanju javnog mnjenja instituta Forsa između stranaka Unije i SPD-a je razlika samo tri posto: 34 prema 31. Stranka Angele Merkel je SPD-u na dohvat ruke, nije više udaljena svjetlosne godine kao prije nekoliko tjedana.

Političari SPD-a s osmijehom na licu

Kad čovjek ovih dana susretne vodeće socijaldemokrate vidi blago zadovoljstvo na njihovim licima, koje može imati samo netko tko je dugo za nečim čeznuo što je izgledalo nedostižno. I tko sad jedva može vjerovati da je to barem moguće. Jasno, ispitivanja javnog mnjenja su samo ispitivanja, a ne izbori. Veliki test za SPD dolazi na proljeće, prije svega s izborima u najmnogoljudnijoj saveznoj pokrajini Sjevernom Porajnju i Vestfaliji. Ali, ako je vjerovati demoskopima, kandidat za kancelara Martin Schulz upravo liječi kroničnu SPD-ovu bolest koja se zove slaba mobilizacija. Izgleda da ima puno ljudi koji nisu za sva vremena prekinuli s SPD-om. I puno onih koji ne smatraju da bi bila katastrofa da kancelarka nastavi dalje vladati, ali ne bi imali ništa ni protiv promjene, ako bi se pojavio netko koga bi smatrali sposobnim za kancelarsku dužnost. To je još prije nekoliko tjedana izgledalo nepojmljivo, ali izgleda da se takav pojavio.

Höcke i Trump: nisu dobri za AfD

Možda ni desno-populistički AfD nije svjestan što mu se upravo događa. Devet posto su u svakom slučaju daleko od nekog pobjedničkog pohoda. Njegov istaknuti član na desnom krilu Bernd Höcke, koji spomenik Holokaustu u Berlinu smatra sramotom i koji će (možda) biti izbačen iz stranke, brojnim potencijalnim pristašama AfD-a je ipak previše odbojan. Ali, brojnim biračima ovdje se upravo u Washingtonu pokazuje kako to izgleda kad oholost i prenemaganje srditih građana, nesnošljivost prema strancima i nacionalizam dođu na vlast. Bi li AfD ponovo Donaldu Trumpu poslao tako euforičnu čestitku kao nakon njegove pobjede?

Ova izborna godina bi mogla biti osobito nezgodna za Zelene. Sedam posto: to je otprilike biračka jezgra ove stranke za zaštitu okoliša. I to je njihov najlošiji rezultat u ispitivanjima instituta Forsa u posljednjih devet godina. Za pad popularnosti ima puno razloga. Izjašnjavanje članova o kandidatima za predsjednike te stranke trebalo je donijeti polet neposredne demokracije. Ali, pobijedili su Katrin Göring-Eckhardt i Cem Özdemir koje Nijemci poznaju već godinama. Da i sami Zeleni to smatraju slabo inovativnim pokazuje rezultat slabo poznatog ministra okoliša iz Schleswig-Holsteina Roberta Habecka, koji se kandidirao kao protukandidat Özdemiru i vrlo tijesno izgubio. Brojni članovi te stranke očito ništa nisu imali protiv novih ljudi na čelu stranke. A inače, Zeleni si drže otvorene sve opcije: i za koaliciju sa SPD-om i Ljevicom i s konzervativcima Angele Merkel. Ta širina opcija je prilično velika. Što se dobije ako se bira Zelene? Ne zna se točno. Rezultat toga je - sedam posto.

Stvarni izbori, tko bi se tomu nadao?

Sigurno, slabost malih stranaka je i rezultat promjene stanja u kojem se natjecanje događa između velikih (sad ponovo među te velike pripada stvarno i SPD). Bez obzira kojoj političkoj opciji čovjek bio sklon, Njemačka ove godine ima šansu izbora između dvoje jakih kandidata, što je dobro za brojna iznenađenja. To nije loš signal u vrijeme kad u nekim drugim zemljama upravitelji država ograničavaju osnovna demokratska načela.