Preživjeli u BiH i dalje u potrazi za članovima svojih porodica

Oko 500 ljudi okupilo se na zajedničkoj sahrani na stadionu u Prijedoru. Porodice će ukopati posmrtne ostatke 23 identificirane žrtve na lokalnom groblju. Najmlađa žrtva imala je 18, a najstarija 72. godine. Ove godine ukopani su i posmrtni ostaci tri osobe iz sela Zecovi.  

“Prošlo je više od 20 godina i još čekam da ukopam majku, braću i sestru. Što duže čekam, to je bolnije za mene i za moju porodicu. Čekanje će nas ubiti!”, kaže on. Posmrtni ostaci njegovog komšije pronađeni su u blizini i konačno su našli put do groblja u Zecovima. Članova porodice ubijenog na sahrani nije bilo.

Z.B. sa muškarcima iz sela razgovara o sahrani. Njegov telefon zvoni dan i noć, jer se rođaci raspituju o ukopu. “Odgovoran sam za organizaciju. Što manje vremena imam da razmišljam o svojim voljenim, to mi je lakše”, kaže on. Ove godine će prvi put biti prisutni i predstavnici više etničkih skupina. “To je veliki korak naprijed za ovo mjesto. To je suživot i pomirenje koje svi želimo.”  

Njegov najmlađi sin, sedmogodišnjak, u posjeti izložbi „Ni krivi ni dužni” Mensura Bešlagića. Sa njegove lijeve strane je crtež rodice Z.B, koja je ubijena sa šest godina.

Masakr se dogodio 25. jula 1992. godine. Z.B. je tada imao četrnaest godina. Te noći ubijeno je 29 žena i djece u kući njegove tetke. Među njima je bila njegova majka, dvojica braće, sestra i drugi rođaci. Komšija po imenu Milan ga je sakrivao osam dana nakon masakra. Kasnije je sa ocem i bratom dospio do Njemačke. U BiH se vratio 2000. godine.

Na fotografiji lijevo su njegova majka i sestra, a desno su braća. Oni se još vode kao nestali. “Uspio sam dobiti ove fotografije od prijatelja iz sela. Nemam više ništa, to je sve. Samo ove fotografije i sjećanja“, kaže.

Crtež u mrtvačnici za identifikaciju u Sanskom Mostu. Ostaci 2.325 civila ubijenih u blizini sela u kojem je živio Z.B. pronađeni su na 450 različitih lokacija. Posmrtni ostaci ubijenih pronađeni su daleko od mjesta u kojima su žrtve živjele, pa čak i van granica BiH. To objašnjava zašto identifikacija nestalih i krivično procesuiranje ratnih zločina zahtijeva prekogranične aktivnosti.  

Države nastale raspadom Jugoslavije su sada i zvanično uključenje u ekshumacije. Porodice žrtava, uključujući i porodicu Z.B. su donedavno sami kopali, očajnički tragajući za posmrtnim ostacima.  

Jezero nedaleko od Prijedora. “Kada šetam ovim šumama i livadama, sjećam se mog silom i zločinima okončanog djetinjstva”, kaže Z.B.