Prava djeteta u posljednjih 25 godina

Ova 2014. je posebna godina glede prava djece. Prošlo je skoro tačno četvrt stoljeća od usvajanja Konvencije o pravima djeteta od strane Ujedinjenih naroda, što se dogodilo u novembru 1989. Ove godine je, naime, prvi put dvoje aktivista za prava djece odlikovano Nobelovom nagradom za mir: 17-godišnja Malala Yousafzai iz Pakistana, koja se zalaže za pravo djevojčica na obrazovanje, i 60-godišnji Kailash Satyarthi iz Indije, koji je svoj život posvetio borbi protiv iskorištavanja djece za rad. Malala je pri tome i najmlađa dobitnica Nobelove nagrade svih vremena. Ona je uz to i jedino dijete koje je imalo priliku da mu se ukaže ta čast.

"To je jasan signal za novi pogled na djecu, okretanje od starih svjetonazora po kojima se djeca smatraju tek osobama kojima je potrebna zaštita", radosno ističe ekspert za prava djece Nigel Cantwell iz Genfa, koji je 80-ih godina prošlog stoljeća bio koordinator nevladinih organizacija prilikom nastajanja Konvencije o pravima djece. "U međuvremenu se ispostavilo da su djeca itekako u stanju da daju sopstveni doprinos te da se njihov angažman u oblasti ljudskih prava djece mora shvatiti ozbiljno", kaže Nigel Cantwell.

Ljudska prava za djecu

Shvatanje da djeca nisu tek objekti roditeljskog odgoja, već da imaju jasno definisana vlastita prava, čak ni danas se ne podrazumijeva. To nerazumijevanje dokazuje kolika je bila potreba za Konvencijom o pravima djeteta, kaže Nigel Cantwell. "Oni koji su učestvovali u izradi Konvencije o ljudskim pravima i koji su je ratifikovali nikada nisu došli na ideju da se ona može primijeniti na djecu. De facto i ne postoji donja starosna granica za primjenu drugih konvencija, ali na djecu jednostavno niko nije mislio. To je uostalom odraz tadašnjeg poimanja djece. Što se njihovih prava tiče, ona kao da nisu ni postojala", ističe on.

U 54 člana Konvencije se države potpisnice obavezuju da će djecu štititi od diskriminacije, izrabljivanja i nasilja. U Konvenciji se izričito kaže da sva djeca na svijetu, pored prava na zdrav početak života, imaju pravo na školovanje, kao i da se fizički i psihični nesmetano mogu razvijati. U svim mjerama koje se odnose na djecu, ona imaju pravo i da kažu svoje mišljenje, koje se mora saslušati. U svakom slučaju, dobrobiti djeteta treba dati prioritet.

Je li svijet postao bolje mjesto za djecu?

Poslije 25 godina od nastanka Konvencije UNICEF je postavio pitanje postignutog napretka. Je li svijet postao boljim mjestom za djecu nego što je to bio 1989. godine? Odgovor stručnjaka je jedno jasno "Da!", ali i sa jednim "Ali...", koje slijedi. "Postoje područja u kojima je postignut značajan napredak ", pojašnjava Nicolette Moodie iz ureda UNICEF-a u Ženevi. "U području zdravstvene zaštite i obrazovanja, primjerice, napredak je bio značajan, iako se u proteklih nekoliko godina po pitanju obrazovanja ne napreduje istinski", kaže ona. Dijete rođeno 2014. godine, prema UNICEF-u, ima mnogo veću šansu da doživi peti rođendan od onoga rođenog prije 25 godina. Zahvaljujući vakcinama i poboljšanoj zdravstvenoj brizi smrtnost djece je od 1990. skoro upola smanjena. Ipak, to istovremeno znači da svaki dan još uvijek umire 17.000 djece, većina od njih zbog bolesti koje se mogu spriječiti.

Djecu u suštini najčešće ubijaju siromaštvo i pothranjenost, ističu u UNICEF-u. Stoga je i UNICEF borbu protiv siromaštva proglasio jednom od svojih najvažnijih i hitnih zadaća. I ovdje je primjetan napredak. Broj ljudi u zemljama u razvoju koji žive u ekstremnom siromaštvu smanjio se za polovinu. Dok je 1990. skoro svaka druga osoba iz zemalja u razvoju živjela u ekstremnom siromaštvu, 2010. to nije bila ni svaka peta osoba. Djeca su među najsiromašnijim stanovnicima nadprosječno zastupljena, objašnjava Nicolette Moodie. "Mi tu vidimo jasne razlike na temelju prihoda, etničke pripadnosti i invaliditeta", kaže ona. Također, kada je u pitanju zaštita djece napredak u proteklih 25 godina nije bio na željenom nivou i u skladu sa duhom Konvencije o pravima djeteta. "U oblasti nasilja nad djecom, iskorištavanja djece za rad, vidi se tek mali napredak. Protiv dječjeg rada ne postoji vakcina. Protiv toga se moraju provesti veoma komplikovane mjere."

Najuspješnija konvencija u istoriji UN-a

Konvencija o pravima djeteta je, prema mišljenju eksperata, značajno doprinijela poboljšanju globalnih okvirnih uslova za djecu. Ali je veliku ulogu odigralo i provođenje UN-ovih milenijumskih razvojnih ciljeva. Ta organizacija se 2000. godine obavezala na ambiciozne ciljeve u borbi protiv siromaštva i opskrbi hranom, te poboljšanju zdravstvenih i obrazovnih prilika.

"Ciljeve koje je uporedivo lako moguće postići smo postigli", kaže Nicolette Moodie iz UNICEF-a godinu dana prije oficijelnog iznošenja velikog završnog izvještaja. "Međutim, nismo uspjeli da pomognemo onima koji su marginalizovani i najsiromašniji. I upravo tu nam Konvencija o pravima djeteta pokazuje put koji nas vodi dalje ka ostvarenju milenijumskih ciljeva. Moramo se pobrinuti za one ciljeve koje do sada nismo uspjeli ostvariti."

Konvencija o pravima djeteta se ubraja u najuspješnije konvencije u istoriji Ujedinjenih naroda: nijedan sporazum o ljudskim pravima nije tako brzo i sveobuhvatno usvojen i to od strane većine svjetskih zemalja. KOnvencija je na snagu stupila 1990. godine. Ratificirale su je 194 zemlje i samo su SAD, Somalija i Južni Sudan ostali po strani. Imajući u vidu skoro univerzalni pristanak, svijet je barem na papiru postao raj za djecu, iako je životna stvarnost miliona djece obilježena humanitarnim krizama, nasiljem i siromaštvom.

"Uzeti čekić u ruku"

Prije 25 godina je sigurno postojao moralni pritisak da se potpiše ta Konvencija, smatra ekspert za prava djeteta Nigel Cantwell. To proizilazi iz toga što djeca širom svijeta u javnoj svijesti zauzimaju posebno mjesto i što je lakše pokrenuti entuzijazam za dječje projekte nego kada je riječ, na primjer, o pomoći izbjeglicama. U svakodnevnom životu je pak ostvarenje prava djeteta povezano sa velikim naporima.

Konvencija predviđa da se sve države kroz komitet formiran od nezavisnih stručnjaka za prava djeteta podvrgnu periodičnoj kontroli poštovanja tih prava i da se tom prilikom svakih pet godina izvještava o napretku i poteškoćama u određenoj zemlji. Komitet se posljednji put početkom 2014. pobrinuo za dizanje medijske prašine i to kada je Vatikanu postavio neugodna i argumentovana pitanja o zloupotrebi djece od strane katoličkih sveštenika. Civilno društvo ima dalekosežne mogućnosti djelovanja kada je u pitanju provjeravanje zemalja po pitanju pridržavanja prava djeteta. Sve češće i djeca koriste svoje pravo na slobodu mišljenja. Potencijalna snaga Konvencije o pravima djeteta je enormna., kaže Nigel Cantwell. "Ona je instrument, alat koji moraš pravilno koristiti. Sam čekić neće udariti po ekseru. Ti moraš uzeti čekić u ruku i zakucati ekser. Isto tako moraš raditi i sa Konvencijom: moraš je usvojiti i koristiti."