1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

"Postala sam ovisna o mužu"

Belma Fazlagic-Sestic11. april 2012

U Francuskoj je prije godinu dana stupila na snagu zabrana nošenja burke. Od tada se promijenio život muslimanki u ovoj zemlji. Mnoge su postale još ovisnije o svojim muževima.

https://p.dw.com/p/14a9c
MabroukaFoto: DW

Mabrouka se u stanu svoje porodice u sjevernom predgrađu Pariza igra sa dvogodišnjim kćerkom. Njih dvije provode dosta vremena ovdje i rijetko napuštaju stan: Mabrouka je jedna od oko 2000 žena u Francuskoj koje nose burku ili nikab. Nošenje burke je međutim u Francuskoj već godinu dana zabranjeno.

Zato ova 30-godišnjakinja izlazi na ulicu samo kada u obližnjim prodavnicama treba kupiti životne namirnice. Zbog nošenja burke ona rizikuje da bude kažnjena, a kazna iznosi 150 eura. Kaže da policajci ponekad zatvore oči kada je vide sa kćerkom. U bankovnoj podružnici su joj međutim rekli da ne žele da ona ovdje dolazi u burci. Zato je Mabrouka za svoj žiro-račun punomoć morala dati mužu.

Zabrana nošenja burke stupila je na snagu odlukom predsjednika Nicolasa Sarkozya i desnokonzervativne vlade 11. aprila 2011. godine u nadi da će uspjeti uspostaviti više sigurnosti i ravnopravnosti i zaštititi čast žena. Ali za one koji instistiraju na nošenju burke, desilo se upravo suprotno. Mabrouka koja ne želi navesti svoje prezime, kaže da je kroz zabranu izgubila mnoge slobode i da sada više nego ikada zavisi od muža. "Tek sada sam postala ovisna. Prije vjenčanja sam radila pet godina. I tada sam nosila burku i koristila javna sredstva prevoza. Išla sam na duga putovanja i izlazila sa prijateljima. Sada se moram zadovoljiti time da vrijeme provodim u stanu i osim toga nemam ništa drugo."

Burka Verbot in Frankreich
U Francuskoj je predizborna kampanja u punom jekuFoto: DW

Iako je zabrana izazvala brojne diskusije i veliko uzbuđenje, njom je pogođen samo mali broj žena. Prema navodima francuskog Ministarstva pravde, u prvih šest mjeseci od stupanja zabrane na snagu, policija je intervenirala samo u oko 100 slučajeva. Oko deset slučajeva je završilo pred sudom.

Naprimjer Hind Ahmas i Najate Nait Alit. One su morale platiti kaznu od 120 i 80 eura kada ih je zaustavila policija u blizini opštine u Meauxu, istočno od Pariza. Bile su na putu ka Jean-Francois Copeu, gradonačelniku Meauxa, kome su htjele odnijeti rođendansku tortu. Cope važi za arhitektu zabrane nošenja burke. Ahmas i Alit kažu da zabrana krši pravo na ličnu slobodu i slobodu religije i svoj slučaj žele, ako bude potrebno, dovesti do Evropskog suda pravde.

Većina francuskih muslimanki ne nosi burku i mnoge od njih ne zabrinjava zabrana nošenja burke već mnogo više jedan drugi zakon. Naime, od 2004. godine je zabranjeno isticanje religioznih simbola u školama - pravilo koje važi i za đake i za nastavnike koji žele nositi maramu.

Bez političke podrške

Francuska sa oko devet odsto ima najveći udio muslimanskog stanovništva u cijeloj zapadnoj Evropi. Većina muslimana je iz sjeverne Afrike, bivših francuskih kolonija Alžira, Maroka i Tunisa. Useljenici često imaju poteškoća sa francuskim sekularizmom, strogim razdvajanjem crkve od javnog života. Čak i među Sarkozyevim političkim protivnicima ima malo podrške za ukidanje zabrane nošenja burke.

Burka Verbot in Frankreich
Noura Jaballah, predsjednica Evropskog foruma muslimanskih ženaFoto: DW

Noura Jaballah, predsjednica Evropskog foruma muslimanskih žena stoga ne vjeruje da će se situacija promijeniti ukoliko na skorim predsjedničkim izborima pobijedi socijalistički kandidat Francois Hollande. "Francuska je vrlo osjetljiva kada je riječ o muslimanskoj zajednici", kaže Jaballah.

Kamen spoticanja u procesu integracije

U predgrađima Pariza Mabrouka se osjeća marginaliziranom i potisnutom iz javnog života. Pri tome ona se ne uklapa u stereotipnu sliku potlačene žene. Ona je u Lyonu rođena kao kćerka tunižanskih useljenika, radila je pola radnog vremena kao nastavnica i ona i dalje posjećuje svoje učenike kod kuće. Ima univerzitetsku diplomu, studirala je arapski jezik i historiju i kvalificirana je kao nastavnica francuskog jezika za strance.

Prije sedam godina je počela nositi burku kao znak osvoje odanostu prema Bogu. Kaže da sa tom odlukom njen muž nema ništa i da ga je upoznala nakon što je počela nositi burku. Mabrouka priznaje da možda izgleda čudno kada neko zbog komada tkanine toliko ograniči svoj život ali insistira na tome da joj slobodu ne oduzima njena religija, već francusko društvo.

Autor: Joanna Impey / Belma Fazlagić-Šestić

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić