Posljednja šansa za predsjednika?

"Doživjeli smo predsjednika koji zna da ima ozbiljne izazove", kaže Matthew Duss iz Centra za američki progres u razgovoru za Deutsche Welle. "Dozvolio je da se prepozna njegova frustracija Kongresom. Ali vidjeli smo predsjednika koji i dalje želi pokušavati. Koji želi pokušavati surađivati sa Kongresom, ali koji istodobno jasno pokazuje da će slijediti svoj plan i bez Kongresa."

Iako je Obamin PR-tim posljednjih dana probudio velika očekivanja, na koncu je unatoč poznatom retoričkom majstorstvu predsjednika ipak govorio više o ključnim temama. Obama je ponudio mnogima mnogo - od plaćenog obrazovanja, zakona o useljavanju, Guantanama, zaštite životne sredine, do povećanja minimalne plaće. "Ako govorimo o šansama da li će se dogoditi mnogo toga zbog ovog govora, moram reći da su šanse ograničene", kaže Stephen Hess iz renomiranog Brookings Instituta. "On se nalazi pred Kongresom, koji mu je jasno stavio do znanja, da mu neće ništa dati i da ga neće podržavati."

Teška polazna pozicija za Obamu

Obamin peti govor o stanju nacije bio je najduži do sada, ali za njega i najteži. Unatoč dobrom ekonomskom razvoju i smanjenju broja nezaposlenih, njegova lična popularnost među Amerikancima je niska, a tu je i veliki broj propalih zakonskih inicijativa.

Sa uživanjem je "Washington Post" nabrojao njegova obećanja iz posljednjeg govora o stanju nacije. Od 24 predsjednikova prijedloga samo je pet ispunjeno, ostali su doživjeli neuspjeh u Kongresu. Stoga nije ni čudo da je predsjednik ove godine bio prisiljen ponavljati se. Kako bi u 2015. godini bilo bolje, on u slučaju potrebe želi donositi odluke mimo Kongresa i pokazati sposobnost djelovanja.

"Užasna godina"

"Mislim da on nema drugi izbor", smatra Stephen Hass. "Prošle godine je osjećao polet svog reizbora. Dao je velike prijedloge. A rezultat je bila jedna užasna godina. Njegova nada u donošenje novog zakona o naoružanju, njegova reforma useljavanja, sve to mu nije uspjelo. A na vrhu svega loša provedba reforme zdravstva (Obamacare). On se ne može pouzdati u Kongres. Ako nešto želi postići, mora to uraditi sam." Pitanje je naravno koliko ovlasti stoji na raspolaganju predsjedniku za odluke egzekutivne vlasti. On može napraviti puno malih stvari, kaže Hass, ali ne može donijeti zaista velike i održive odluke.

Obama je težište svog govora posvetio borbi protiv rastuće socijalne nejednakosti. Stoga je najavio da će predsjedničkim dekretom podići minimalnu plaću za firme koje su u ugovornom odnosu sa vladom u Washingtonu. Tako kućepazitelji i građevinski radnici ubuduće trebaju zarađivati 10 dolara po satu umjesto dosadašnjih 7,40 dolara. No da bi to važilo za svih 17 miliona zaposlenih, u ovoj oblasti, Kongres mora donijeti zakon kojim će to biti regulirano. Matthew Duss iz Centra za američki progres smatra da Obama svjesno slijedi "ljevičarske" teme i u godini kada se održavaju važni izbori za Kongres (tzv. Midterm izbori, odnosno izbori na pola predsjedničkog mandata - op. red.) pokušava se ponovo iz pozicije političkog centra prebaciti na lijevu stranu.

"Fokus na ekonomsku nejednakost je bitna tema progresivne ljevice. On se time postavlja u historijsku, progresivnu tradiciju." Bivši diplomata Frank Loy smatra da je cilj govora bio "inspirirati" vlastite sljedbenike uoči važnih izbora u novembru. On smatra da je to predsjedniku zahvaljujući nekim temama i pošlo za rukom. "Povećanje minimalne plaće, promjena zakona o posjedovanju oružja, koja nije vjerojatna, njegova jaka izjava o promjeni klime i naglasak na diplomatiji u odnosu sa Iranom spadaju u tu kategoriju", smatra Loy.

Senator McCain: Obama ne pokazuje vodstvo

Vrijedno pažnje je to da je Obama veliki dio svog govora posvetio kriznim regionima - Afganistanu, Siriji, Iranu i Iraku. Kada je riječ o Afganistanu, on je najavio kraj vojne misije u toj zemlji za decembar 2014. godine. "Mali dio kontigenta će naravno ostati", rekao je Obama. Obamino zalaganje za davanje prednosti diplomatskim rješenjima nije naišlo na podrušku među brojnim Republikancima. Republikanski senator John McCain, u razgovoru za DW, je već uoči Obaminog govora prebacio predsjedniku nedostatak rukovodstva.

"Ono ne postoji kada je riječ o sigurnosti nacije", kaže McCain. "Sve što on kaže je da hoće van. On kaže da hoće van iz Iraka i napusti Irak. Sada kaže da želi napustiti Afganistan." No Obama do sada nije obznanio koliko vojnika bi trebalo ostati u Afganistanu. Stoga je McCainov zaključak sljedeći: "Ovdje ne postoji rukovodstvo. Ovo je jedno sramotno poglavlje u našoj povijesti."

Frank Loy tome odlučno proturječi, ali u povlačenju iz Afganistana vidi rizik: "Mi ćemo povući naše trupe nakon čega će doći do izbijanja kaosa u dijelovima zemlja jer afganistanske snage sigurnosti nisu u stanju kontrolirati zemlju." No on kaže da bi rizik bio i ostati narednih pet godina u Afganistanu. Kada je riječ o Obaminom govoru o Iranu Loy smatra da je bila jedna od "hrabrijih" izjava kada je Obama zaprijetio ulaganjem veta u slučaju da Kongres usvoji nove sankcije protiv Irana.

Europu skoro nije ni spomenuo

Europu i transpacifički prostor Obama je u svom govoru spomenuo više radi obaveze i to samo jednom rečenicom, baš kao i aferu oko NSA, a da se pri tome nije bavio europskim brigama i nedoumicama. "On je trebao uvjeriti (Europljane), da radimo skupa sa njima onako kako smo radili sve dok nisu došle sve te razlike. I da reforme trebaju spriječiti da se sramotni potezi ponove."

Čini se da je McCain zadovoljan kada je riječ o onome što je Obama rekao o Ukrajini: "Nadam se da se on jasno izjasnio protiv nasilja i založio za to da u Ukrajini bude provedena volja naroda", kaže McCain. Skoro isto je to formulirao i predsjednik. Bio je to jedan od rijetkih slučajeva u kojem se obojica slažu.

Autori: Gero Schliess / Zorica Ilić

Odgovorna urednica: Belma Šestić