Poslije pobjede u Mosulu - borba za vlast
11. juli 2017Devet mjeseci trajala je krvava, brutalna bitka za Mosul. Takozvana „Islamska država" sada je konačno poražena u drugom po veličini iračkom gradu. Džihadisti su ostali bez uporišta koje ima snažnu simboliku: prije skoro četiri godine Abu Bakr al Bagdadi tu je proglasio kalifat – u džamiji Al Nuri koju je IS potom digao u vazduh. Tu su počeci propagande o nepobjedivosti „Islamske države", nakon što je nekoliko stotina njenih boraca 2014. godine primoralo iračku vojsku da napusti grad.
Protjerivanje IS iz Mosula mogao bi da bude razlog za slavlje – ukoliko život ljudi konačno krene nabolje, ukoliko počne obnova većim dijelom razrušenog grada i ukoliko život ljudi postane bezbjedan. Ali pitanje je da li će tako biti. Ne samo zato što će IS nakon gubitka teritorije kao teroristička organizacija nastaviti na pijace da šalje atentatore sa eksplozivom, već i zato što niko ne zna ko će umjesto IS preuzeti vlast.
Hoće li opet isplivati stari problemi?
Koaliciju protiv IS na okupu je držalo samo neprijateljstvo prema „Islamskoj državi". Sada kada su džihadisti protjerani iz grada, na površinu bi mogli da isplivaju stari problemi. U i oko Mosula okupili su se iračka vojska, policija, antiterorističke jedinice (u kojima dominiraju šiiti, kao i u vladi u Bagdadu), takozvana narodna milicija (u kojoj takođe dominiraju šiiti usko povezani s Iranom), paravojne formacije sunitskih plemena, kurdski borci Pešmerge.
Svaka grupa ima svoja očekivanja – Kurdi recimo, koji 25. septembra održavaju referendum u autonomnoj oblasti Kurdistan. Ili šiitske milicije, u čijim redovima će vjerovatno biti mnogo onih koji će poslije pobjede u Mosulu da se protive demobilizaciji.
Krvoproliće između Eufrata i Tigra ne prestaje zbog neriješenih problema između svih tih grupa, koje dodatno pogoršavaju vjerske napetosti između šiita u sunita. Sve to se dešava u žarištu regionalnog konflikta između Saudijske Arabije, Turske i Irana – uz umiješanost Rusije i SAD kao velikih sila. Pritom bi trebalo podsjetiti da je i borba protiv IS kasna posljedica kršenja međunurodnog prava i agresije SAD protiv Iraka 2003. godine.
Iračka vojska i milicija su u svakom slučaju krvavo platile osvajanje Mosula. Zauzvrat će tražiti politički uticaj ili u najmanju ruku gledati da izvuku korist prilikom obnove grada. Najvišu cijenu je međutim platilo civilno stanovništvo u Mosulu: hiljade ljudi je ubijeno, 900.000 je pobjeglo iz grada. Većinski sunitsko stanovništvo u Mosulu živi u strahu od terorista IS, kao i od snaga koalicije. Organizacije za zaštitu ljudskih prava i koaliciju optužuju za ratne zločine.
Ko će finansirati obnovu?
U istočnom dijelu grada, koji je još ranije oslobođen, širi se strah i nezadovoljstvo. Nakon šest mjeseci još uvek nije obezbijeđeno snabdjevanje strujom, vodu i dalje dovoze cisterne UN, nastavnici u ponovo otvorenim školama ne dobijaju plate. I gradovi Ramadi, Faludža i Tikrit su, nakon oslobođenja od IS, još uvijek u ruševinama.
Svijet sebi ne smije ponovo da dozvoli da započne neki rat, pa da se poslije ne snalazi u miru. Mnogo, veoma mnogo novca biće potrebno od međunarodnih donatora za obnovu Mosula. Taj novac bi bio dobra investicija. Mogao bi da suzbije široko rasprostranjen osjećaj diskriminacije iračkih sunita, zbog kojeg je uzlet IS uopšte i bio moguć. Ipak, najvažnije je da sada ne počnu nove bitke za vlast.