„Porcija ćevapa za naše ljude u BiH“

Dvanaestogodišnja Arnesa Omerović iz Nove Kasabe ne skriva radost. Ova odlična učenica je za narednu godinu dobila stipendiju „Humanitarnog Fonda Atlanta" u iznosu od 1.000 maraka godišnje. To joj, kaže, puno znači. "Treba da krenem u sedmi razred i treba mi mnogo udžbenika, sveski i pribora za školu".

„Humanitarni Fond Atlanta", organizacija za pomoć koju vode Bosanci u Džordžiji, je za školsku 2023/24 godinu potpisala ugovore o finansiranju 215 stipendista - učenika i studenata sa područja cijele BiH.

Arnesinoj majci Mirnesi teško je izdržavati troje djece, od koje je Arnesa najstarija.  „Suprug i ja se bavimo poljoprivredom, imamo plastenik i od toga živimo. Veoma smo zahvalni Humanitarnom fondu i gospodinu Fadilu lično na pomoći koju nam pružaju", kaže za DW Mirnesa Omerović. 

"Humanitarni fond Atlanta" šalje pomoć u BiH

A bez Fadila Cvrka, rođenog Srebreničanina i predsjednika "Humanitarnog Fonda Atlanata", ova pomoć ne bi bila moguća. Ovaj učitelj razredne nastave i rukovodilac škole je cijeli rat proveo u Srebrenici, preživio genocid i nakon toga sa porodicom otišao u Ameriku, gdje već 22 godine živi, radi i pomaže drugima. "Znao sam da u SAD-u ima puno naših građana koji su voljni i željni da pomognu svom narodu". Zato je inicirao osnivanje ove humanitarne organizacije. Njegovu ideju je prihvatio džemat Islamske zajednice Atlanta odnosno Zajednice Bošnjaka američke savezne države Džordžije. Cilj je bio da se uz novčanu pomoć Bosanaca i Hercegovaca s prostora cijele sjeverne Amerike, podrže bolesni, povratnici, socijalno ugrožene porodice, osobe s posebnim potrebama, kao i sve druge kategorije stanovništa u rodnoj BiH , kojima je pomoć neizostavno potrebna. 

Želja je Fadilu bila i da vrati povjerenje ljudima, koji hoće da budu sigurni da će pomoć, koju daju, stići u prave ruke". „Svi dobro znamo da je naš narod bezbroj puta prevaren od strane raznih institucija i organizacija od kraja rata pa naovamo i nije ni čudo da su ljudi izgubili povjerenje."

Povjerenje se sticalo, malo po malo

Na samom početku bilo je dosta skeptika. "Nije bilo lako ubijediti ljude i početi sa radom na profesionalnom nivou, ali ideja o osnivanju Fonda je naišla na veliku podršku. Povjerenje se sticalo, malo po malo, kroz transparentan rad, iskren odnos i poštovanje prema ljudima u Americi, koji daju novac, ali i provjerom onih koji traže pomoć u BiH", kaže Fadil.  

„Danas imamo oko 700 familija iz 23 države Amerike, koji uplaćuju svoj novac u naš Fond. Članarina je 10 dolara. Naša parola je 'Porcija ćevapa za naše ljude u BiH', a imamo i donacije koje ljudi povremeno daju u iznosima koje mogu da izdvoje", kaže Fadil. Dodaje kako američki Bošnjaci već 14 godina doniraju novac i pomoć ljudima u BiH a posljednjih godina se skupi i od 700 do 750 hiljada maraka godišnje". 

Sve transparentno: "Nijedan pfenig se ne smije izgubiti u putu"

Pomoć nije namijenjena samo učenicima i studentima, već i porodicama slabijeg materijalnog stanja a daje se u ne samo u novcu već i u prehrambenim paketima, u donaciji krupne i sitne stoke, plastenika, a sve zavisno od potrebe korisnika i mogućnosti donatora. 

„Starije i nepokretne osobe pomažemo u hrani, plaćanju lijekova, kupovinom pelena za odrasle i sl. Pomažemo djecu i udruženja za djecu sa posebnim potrebama, invalidne osobe, i druge ugrožene kategorije stanovništva",  govori Fadil i ističe ono, što mu je posebno važno.

„Sve ide javno i transparentno putem televizije i prema našem Pravilniku o radu. Samo dvije TV kuće su ovlaštene da u saradnji sa mnom kao predsjednikom, realizuju naše donacije na terenu. Kome mi pošaljemo donaciju, bila to krava ili ovce ili paketi hrane za stare i iznemogle, novac... nebitno koji vid pomoći, ta porodica od nas to direktno dobija. Ni jedan pfening ne smije faliti, niti se 'izgubiti na putu', ističe Fadil Cvrk.

Dvije TV-stanice odnosno njihovi novinari nose, uručuju donacije, snimaju i tako video zapisom opravdaju u SAD-u prikupljena sredstva. „Niti jedna marka ne može biti manje. Zato i idemo javno sa snimanjem da se sve to vidi, opravdaju sredstva. Ni oni, koji dobiju donaciju, ne mogu reći da je nisu dobili ili da nisu dobili sve, niti tražiti od drugih donatora istu pomoć koju su već dobili od nas", kaže Fadil. Dodaje i kako su i stipendisti, putem društvenih mreža, u kontaktu sa svojim donatorom.  „Mnogi naši donatori pored stipendije i privatno šalju novac toj djeci kao vid pažnje i obilaze te porodice sa poklonima kada dođu u posjetu BiH".

"Srce vuče u Bosnu, jer je samo tu naša duša puna"

Fadil "volonterski" vodi „Humanitarni Fond Atlantu" već 14 godina i bez ijednog centa nadoknade. "Ako Bog da", vratiće se sa suprugom u BiH, ako ne skroz, onda na par mjeseci godišnje. "Srce vuče u Bosnu, jer je samo tu naša duša puna. Da mi djeca nisu problem - jedno je još srednjoškolac - moja supruga i ja bismo o tome već sad razmišljali. I ja i ona radimo kao menadžeri. Ali, ovo ovdje je boravište, a tamo je zavičaj. Otišao sam iz Srebrenice i Bosne, ali Srebrenica i Bosna nikad neće otići iz mene”, kaže za DW ovaj humanitarac malog rasta, ali ogromnog srca i duše.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu