Pomirenje u školskoj klupi na bosanski način
11. oktobar 2017„U sporu oko jezika se ne radi o načinu na koji ljudi govore, već se Bosni i Hercegovini od proglašenja njene nezavisnosti ustvari radi o tome da se misli nacionalno što se još uvijek podstiče u školskom sistemu. Doduše, sada se stvorio pokret koji je protiv toga. Međutim, još uvijek je dug put da podjele u školi odu u istoriju", piše „Badische Zeitung" i podsjeća da u ukupno 12 mjesta u Federaciji BiH u kojem zajedno žive Bošnjaci i Hrvati, njihova djeca ne pohađaju iste razrede. Autor lista podsjeća da u pojedinim mjestima postoje „dvije škole pod jednim krovom". „Nacionalisti su tvrdili da je to neophodno jer kroz nastavu u jednom razredu djeca gube vlastitu kulturu", piše „Badische Zeitung" i navodi da je podjela bošnjačke i hrvatske djece počela poslije rata kao i da u BiH postoje tri nastavna plana u kojim se nastava razlikuje u jeziku, istoriji, geografiji, ali u muzičkom obrazovanju i literaturi.
Autor teksta je posjetio školu u Kiseljaku u kojem se etničko-vjerska razmišljanja najbolje vide u nazivu nogometnog stadiona koji je dobio ime po „hrvatskim braniteljima". „Segregacija ide toliko daleko da su nedavno bošnjačka djeca pozvana da napuste školski autobus koji je prevozio hrvatsku djecu. Za jedne je važan jezik, a za druge uz to dolazi i vjera, kao što je nekim bošnjačkim nacionalistima. U Kiseljaku pored velike škole koju uglavnom pohađaju hrvatska djeca, nalazi se manja škola koju pohađanju djeca koja nose muslimansko ime. Prvo što vam plijeni pažnju u tom objektu su arapska slova. U toj školi se vrijeme računa po islamskom (hidžretskom) kalendaru. Sve izgleda kao da ste u medresi, a ne o javnoj školskoj ustanovi. Između škola se nalazi nekoliko kanti za smeće, ali djecu dijeli mnogo toga: različito vrijeme za veliki odmor, vjera kao i rat između njihovih roditelja".
„Doduše, u BiH postoje i snage koje žele prevazići podjele u obrazovanju. Jedna od njih je Sabina Čudić iz sekularno-liberalne partije Naša stranka koja je jaka u velikim gradovima kao što je Sarajevo. Ona je predložila novi zakon o antidiskriminaciji koji oprezno i polako treba okončati segregaciju. Ne koncentrišemo se na Kurikulum (definisani program studija u obrazovnoj instituciji op.a.), nego na ljudska prava i građanske slobode, kaže advokat Nedim Jahić, koji je sastavio prijedlog zakona".
"Novim zakonom bi škole bile odgovorne za okončanje diskriminacije. Inicijativa može računati na podršku neke djece. U julu su učenici u Jajcu protestovali protiv podjele po vjersko-etničkoj liniji. Drugi pozitivan primjer bilježimo u Gornjem Vakufu kojeg Hrvati zovu Uskoplje. U jedno obdanište u tom gradu zajedno idu hrvatska i bošnjačka djeca što već iza sebe ostavlja posljedice. Mali Petar je zamolio roditelje, koji su katolici, da novorođenom bratu daju ime po najboljem drugu Mustafi. Međutim, kada Petar i Mustafa napuste obdanište u Gornjem Vakufu/Uskoplju, neće moći zajedno pohađati istu školu", piše u listu „Badische Zeitung".
Erdogan u Beogradu
„Erdogan kao nosilac nade" – tako glasi naslov teksta Andreasa Ernsta u švajcarskom dnevniku „Neue Zürcher Zeitung" o posjeti turskog predsjednika Redžepa Tajipa Erdogana Beogradu. Srbija je srdačno dočekala predsjednika, i ne samo njega, piše u članku, jer se nade polažu i u „185-članu privrednu delegaciju koja je doputovala sa predsjedničkom svitom. Predsjednik Aleksandar Vučić je najavio da će biti potpisani memorandumi o otvaranju dvije fabrike. Čak 450 turskih firmi je već u zemlji, investicijama turskih industrijalaca može da se zahvali – kaže Vučić – što su određena mjesta na slabo razvijenom jugu Srbije uopšte još u životu."
Napominje se da Erdogan posjećuje i Sandžak, „gdje je prije sedam godina otvorio jedan turski kulturni centar, nazvavši tom prilikom ovaj region mostom prijateljstva između Srbije i Turske. Razgovaralo se i o projektu gasovoda Turski tok (...)“
„U prošlom vijeku, gotovo 75 odsto direktnih investicija dolazilo je iz prostora EU, prije svega iz Njemačke i Italije. Sada je turski angažman na Balkanu u porastu. Prema navodima internet-portala Birn, investicije su 2016. iznosile 1,66 milijardi dolara, što je još uvijek samo 5,3 odsto ukupnih turskih investicija u inostranstvu. Vlade na Balkanu spekulišu da bi mogle da profitiraju od umiješanosti Ankare u konflikte na bliskoistočnom kriznom luku. Balkan je danas jedini region bivšeg carstva gdje je spoljnopolitička maksima „nula problema sa susjedima" i sprovedena u djelo. Erdogan se sada ljuti što balkanske države ne sprovode zabranu škola koje finansira Fetulah Gulen. Ali, nigdje drugdje u Evropi predsjednika (...) ne dočekuju sa toliko poštovanja“.
„U Beogradu će danas posjetioci iz Turske biti u centru pažnje. Turcima zainteresovanim za kulturnu istoriju Beograd, kojim su od 1521. do 1867. vladale Osmanlije, ima šta da ponudi. Osmanska tvrđava Kalemegdan nadvija se nad ušće Save u Dunav. Usred tvrđave je toranj sa satom (...)“ Ali, piše dalje Ernst, „hrišćanski Srbi gaje mračnu sliku osmanskog jarma. Zato ih je iritirao neoosmanski prizvuk Erdoganove spoljne politike, a još više su mu zamjerali što se solidariše sa Kosovarima. No, sada je situacija opuštena. Ljudi uveče na televiziji gledaju turske sapunice, a oni koji to mogu da plate, ljetuju u Turskoj. Turci pokazuju velikodušnost i prave fondacije u bolnicama i staračkim domovima. Ovdje malo kome smeta Erdoganov autoritarni stil vladanja, pri čemu ga mnogi političari u regionu kopiraju", piše Andreas Ernst za „Neue Zürcher Zeitung" .