Europska unija još uvijek nema alternative

Početkom tjedna u Beogradu je u organizaciji njemačke Zaklade Friedrich Ebert i Beogradske zaklade za političku izuzetnost održana konferencija pod nazivom „Europska ideja na zapadnom Balkanu“. Tom je prilikom zastupnik njemačkog Bundestaga Josip Juratović predstavio tematski papir Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) po nazivom „Konsolidirati europsku ideju na Balkanu“.

Juratović za Deutsche Welle objašnjava zašto još uvijek članstvo u Europskoj uniji nema alternative kada su u pitanju zemlje zapadnog Balkana.

Deutsche Welle: Socijaldemokrati u Bundestagu su nedavno zaključili kako se situacija u zemljama tzv. zapadnog Balkana pogoršava. Koliko je ideja o članstvu u EU-u još uvijek pokretač reformi u balkanskim zemljama?

Josip Juratović: Ja mislim da je ta ideja prisutna jer vidimo da i narod i političke elite vide da se taj proces ne može zaobići. Nemoguće je ostati bijela mrlja unutar Europske unije. Bez toga, barem što se tiče procesa demokratizacije društva i usklađivanja zakona, neće ići. Drugo je pitanje kojom brzinom će se taj proces odvijati.

Jeste li primjetili promjene u odnosu prema EU-u? Neku vrstu zamora ako se u obzir uzmu krize kroz koje EU kontinuirano već godinama prolazi? Imaju li inicijative poput berlinske Inicijative za zapadni Balkan perspektivu, kao što je to navedeno u smjernicama SPD-a?

Taj zamor je već dulje vrijeme primjetan ali s obje strane. I unutar EU-a postoji pitanje treba li se baviti proširenjem ili konsolidacijom Unije. Mislim da moramo paralelno voditi oba procesa: konsolidaciju, ali se moramo držati i onog što smo obećali 2003. u Solunu, a to je EU-perspektiva za sve zemlje zapadnog Balkana. No nekako imam dojam da je proces približavanja ovih zemalja, nasuprot početnoj fazi kada je bilo puno napredaka, nekako stao. Neke zemlje, poput Makedonije čak idu prije prema nazad nego prema naprijed. Nama sada treba obostrana inicijativa da se taj proces ponovno ubrza. Tu trebam istaknuti inicijativu za zapadni Balkan koja je počela u Berlinu i nastavljena u Beču. To su poznati ciljevi koje ne treba ponavljati. Treba nastaviti gospodarski razvoj ali i izgradnju demokracije i jačanje civilnog društva.

U svom papiru se njemački socijaldemokrati pozivaju na proces konferencije o zapadnom Balkanu i na njemačko-britansku inicijativu u Bosni i Hercegovini. To su sve procesi, koji već traju neko vrijeme. Ima li EU uopće energije i volje dugoročno i održivo se posvetiti prostoru Balkana i suprotstaviti se utjecajnoj sferi Rusije, Turske, Kine?

Ti procesi ovise o dobroj volji i stupnju inicijative vlada i političkih struktura unutar zemalja zapadnog Balkana. Svi kažu kako žele u Europsku uniju ali svi nekako čekaju da Europska unija uvede diktat što bi se i kako brzo trebalo odvijati unutar tog procesa. Imam osjećaj da se sve na silu odvija i to je nešto što jako iritira. Europska unija je puna vlastitih problema: različiti regionalni razvoj, nezaposlenost mladih na jugu Europe, a sada u posljednje vrijeme i izbjeglička kriza. Zato je potrebno i više inicijative iznutra. Neki put imam osjećaj, o tome se govorilo i na konferenciji u Beogradu i nekoliko sudionika je došlo do zaključka da se političkoj eliti u zemljama zapadnog Balkana baš i ne žuri u Europsku uniju. Možda je jedan od razloga i suzbijanje korupcije. Ja sad ne bih htio tvrditi da su svi političari na Balkanu korumpirani, ali je ta pojava itekako prisutna. I zbog toga se nekima i ne žuri. Oni bi rado novac za određene projekte kojima mogu kupovati političke bodove. Ali kad se radi o reformama koje se tiču pravne države, ljudskih prava, pravosuđa, to sve ide nekako sporo, puževim korakom. I tu očekujem više samoinicijative na samom Balkanu. No nešto je novo i zabrinjavajuće. Kroz moja putovanja u posljednje vrijeme sam stekao dojam da je puno sposobnih ljudi napustilo regiju i nažalost nema jako puno ljudi koji su tamo ostali koji bi bili sposobni voditi takve procese. Tako da čak i tamo gdje se želi, gdje postoji inicijativa, se ne ide dalje jer nedostaje stručni kadar.

To zvuči vrlo pesimistično. Znači ostaje sve na političkoj eliti koja je u zemljama zapadnog Balkana na vlasti. Mislite li da će Europska unija u nedostatku boljeg rješenja na kraju zažmiriti na jedno oko kod mnogih pitanja vezanih uz napredak ka EU-u?

Kad je politika u pitanju, ja tu govorim i iz vlastitog iskustva, nađete se u situaciji gdje ste prisiljeni birati između lošeg i manje lošeg rješenja. To je meni osobno velik problem. Ponekad je vidljivo kako se Europska unija doživljava isključivo kao ekonomska ideja, kao nešto gdje se fondovima mogu pokriti politički propusti u gospodarstvu. Premalo je tu želje za demokratskim duhom. Mislim da se na terenu, kada govorimo o zapadnom Balkanu kojeg dobro poznajem, često nekima gleda kroz prste. Uzmimo primjer slučaja Sejdić-Finci u Bosni i Hercegovini. Godinama se već govori o tomu da se odluka Suda za ljudska prava u Strasbourgu o ovom pitanju mora poštivati, prije nego što se uopće može razmišljati o kretanju prema Europskoj uniji. Međutim političke elite dolje su si tu dale jako puno vremena, bilo je prepucavanja i onda se odjednom došlo do situacije u kojoj se zbog tog jednog slučaja dovodi u pitanje stabilnost zemlje. I onda smo shvatili kako moramo paralelno voditi tu priču. No ono što je jako bitno: neki smatraju da se tema Sejdić-Finci zaboravila. No Bosna i Hercegovina bez implementacije sudske odluke Sejdić-Finci, bez uspostave građanskih prava, neće ući u Europsku uniju. Zato je važno da je nedavnim postavljanjem zahtjeva za kandidaturu započeo proces. Jer nakon započinjanja procesa se mnoge stvari mijenjaju, nastaje nova dinamika i stvari se drugačije rješavaju. Dobar primjer je Hrvatska koja baš nije perfektna ušla u Europsku uniju ali se sad pokazalo da je nastupio proces dodatne demokratizacije, usprkos nekim tendencijama nakon posljednjih izbora. Ali proces demokratizacije svih slojeva društva je uznapredovao.

No proces približavanja mnogim političarima služi i kao alibi za prikrivanje nekih problema koji s Europskom unijom nemaju veze?

Da, mnoge socijalne rezove, koje u pravilu traže neke druge organizacije, poput Svjetske banke, se prodaje kao nešto što traži Europska unija. No socijalna politika je uvijek nacionalna politika. Nažalost mnogi padaju na to. Ja sam kao socijaldemokratski političar razgovarao s mnogima, koji su se žalili kako Europska unija reže prava radnika. Onda im ja moram objašnjavati kako to nema veze s Europskom unijom. I tu moramo jako paziti jer će na kraju ispasti da oni koji najviše trebaju pravila kakva vrijede unutar Europske unije, a to su radnici, budu protivnici ulaska u Europsku uniju. Zato je jako važno da postoje ljudi iz civilnog društva koji će ljudima objasniti da to nije tako.

Mislite li da će Hrvatska odigrati pozitivnu ulogu u približavanju zemalja zapadnog Balkana Europskoj uniji kao što to njezini političari, pa evo sad nedavno u Berlinu i novi premijer Tihomir Orešković, obećavaju? Ili će prije biti kao Slovenija koja je godinama blokirala ulazak Hrvatske u EU?

Što se Hrvatske tiče, jedan od ključnih razloga zašto se Hrvatskoj zaista u zadnjoj fazi procesa pristupa Europskoj uniji pomoglo da se reformira i ispuni i posljednje uvjete, posebice na polju zakonodavstva, je bio upravo taj da se pokaže drugim zemljama u regiji, da je ulazak u EU moguć. Jer su već svi u jednom trenutku počeli gubiti nadu da je to za zemlje, kojima je to u Solunu obećano, uopće moguće. Time je i Hrvatska preuzela odgovornost biti nekom vrstom mosta između Europske unije i regije zapadnog Balkana. To treba podsjetiti kada se sluša hrvatske političare koji tvrde kako je Hrvatska srednja Europa, a ne dio zapadnog Balkana. Ja se još sjećam zemljopisa u školi i pitam se recimo gdje je to Dubrovnik, na Balkanu ili u srednjoj Europi. Što želim time reći? Hrvatska ima ogromnu odgovornost ne samo zbog Europe ili regije nego i zbog same sebe. Pogledajte Slavoniju, koja je postala slijepo crijevo Europske unije. I za Slavoniju je neophodno da se zemlje poput Bosne i Hercegovine i Srbije priključe Europskoj uniji. Inače će taj dio Hrvatske u potpunosti osiromašiti, a tu već i imamo tendencije najveće nezaposlenosti.

Josip Juratović, rodom iz Koprivnice, je od 2005. zastupnik Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD) u Bundestagu. Član je vanjskopolitičkog odbora Bundestaga.