Polarizirana Njemačka

3. listopad Njemačkoj je već četvrt stoljeća nudio priliku da debatira o tome koliko su se izjednačile životne prilike i emotivno stanje građana na istoku i zapadu zemelje. Ove 2016. to bi bilo apsolutno neprimjereno.

Jer s dolaskom gotovo milijun migranata prošle godine, zemlja se danas nalazi pred izazovima sasvim nove kvalitete. I u toj situaciji se deplasiranim čini pitanje može li se jednako dobro živjeti u nekom provincijskom naselju na istoku ili zapadu Njemačke.

Najveća zadaća od ujedinjenja

Kancelarka to zna, s pravom je prihvat i integraciju došljaka već prije nekoliko mjeseci označila kao najveću nacionalnu zadaću od ujedinjenja. Ali više od mantre „Uspjet ćemo!" nije došlo ni od nje, a ni uz usta saveznog predsjednika.

Da, država je u međuvremenu puno toga uspjela: od smještaja i skrbi pa do registracije onih koji su došli. A u 2015. došlo ih je točno 890.000, kako je rekao savezni ministar unutarnjih poslova. I svim se silama radi na tome, kako je to rekla Angela Merkel, da se „jedna takva situacija više ne ponovi". A to ne znači ništa drugo nego da se svim sredstvima (zakonima, sporazumima s drugim zemljama, trajnim graničnim kontrolama) pokuša „ograditi".

Država ne može sama uspjeti u integraciji došljaka – za to joj je potrebno cijelo društvo: susjedi koji će izraziti dobrodošlicu, učitelje i nastavnike, koji će mlade ljude poticati i pomagati im u angažmanu prema došljacima, poduzeća koja će im dati, pa i onima koji ne znaju baš savršeno njemački. Ali upravo na takve apele Njemačka još uvijek uzaludno čeka. Treći listopad bi bio dobra prilika za to!

Mržnja na društvenim mrežama

Nakon ljeta prošle godine nastao je i drugi izazov: njemačko društvo se polariziralo kao nikada do sada u novijoj povijesti. Ogromni gubici potpore birača kod stranaka CDU i SPD, te nagli uspon AfD-a samo daju naslutiti kako se u velikoj mjeri trenutno pomjeraju koordinate. Još važniji fenomen je pravo divljanje koje se iz dana u dan manifestira na društvenim mrežama.

Nebrojene osobe, mnogi uopće nisu ni anonimni, na njima propagiraju nasilje kao sredstvo političkog sučeljavanja s protivnicima. Oni naklapaju o ustanku protiv vladajuće elite, huškaju na najgori mogući način protiv onih koji su došli u zemlju. I to naravno ima posljedice: na izbjegličke smještaje se baca kamenje i zapaljive materije, gradonačelnici podnose ostavke zato što se prijeti njima i njihovim obiteljima, pali se automobile političara, pa čak i šefice AfD-a. Neprijatelji demokracije se nalaze pretežito, ali ne i isključivo, na desnoj strani!

Demokrate se ne smiju skrivati

Činjenica da se proslava Dana ujedinjenja ovaj put održava u Dresdenu može se zahvaliti federalnom uređenju zemlje, ali možda je to i sretna okolnost: Dresden, grad u kojem je, i to mjesecima prije izbijanja izbjegličke krize, rasla popularnost Pegide na čijem su se prosvjedu našla i simbolička vješala za kancelarku Merkel. Grad u kojem su u prošlom tjednu zabilježene eksplozije ispred jedne džamije i kongresnog centra.

Naravno da to zastrašuje i da će zbog toga nacionalnu proslavu u Dresdenu osiguravati nikad zabilježeni broj policajaca. I svejedno savezna kancelarka, savezni predsjednik i svi drugi politički čelnici upravo na ovaj dan moraju doći u Dresden – kako bi pokazali da demokracija ne odstupa i da se njezini predstavnici ne skrivaju, nego da stoje u kontaktu s građanima ove zemlje. Možda se pritom može i pojasniti zašto je upravo u Dresdenu tako velik strah od islamizacije.

Prije nešto više od 100 godina taj je grad odobrio gradnju jedne ogromne tvornice cigareta, koja izgleda poput džamije i od tada je simbol grada. Bilo bi lijepo kad bi se i ubuduće uz Dresden moglo povezivati pojmove kao što su hrabrost i otvorenost iz 1908. godine.