Podjele u bh. nogometu: „Igralište djelitelja“

Deutschlandfunk svoj članak počinje opisom situacije u Banjaluci "nakon početka ruskog napadačkog rata na Ukrajinu u februaru 2022., kada su navijači FK Borca u ovom gradu istakli transparent s porukom: Srbi i Rusi - s nama Bog". „Ćirilica, klupske boje - navijači Borca iz Banjaluke po mnogo čemu se orijentiraju na simbole susjedne države Srbije i odbacuju simbole BiH - države u kojoj žive.

List konstatuje da se ni druge etničke grupe ne pronalaze u simbolima zajedničke države i da odbijaju himnu, grb i zastavu. „Takva situacija izaziva odbrambeni refleks", smatra njemački stručnjak za ponašanje navijača Alexander Mennicke. „Bosanski rat odavno je završen ali nacionalizam i dalje živi. Ali kako ponovo zbližiti različite skupine stanovništva?, pita se autor teksta. „Nogometni savez više cijeni nacionalni identitet igrača nego njihov sportski talent", citira Deutshlandfunk Dženana Đipu, koji je u bh. fudbal uveo djevojčice a osnovao je i školsku ligu.

Dženan dodaje i da u posljednje vrijeme Fudbalski savez BiH „ipak pokušava uspostaviti razumijevanje". Dodaje i da je to veliki izazov jer se njegov Upravni odbor sastoji od po pet Bošnjaka, Srba i Hrvata. „Prema pravilima UEFA-e, međutim, možemo imati samo jednog predsjednika. Ima mnogo ljudi u našoj zemlji koji ne navijaju za reprezentaciju BiH. Oni se obično drže Srbije ili Hrvatske. To je u redu dok je sve mirno.”

„Reprezentacija BiH igra domaće utakmice u Sarajevu ili Zenici -  većinski bošnjački gradovima. Nastup u Banja Luci, glavnom gradu Republike Srpske, trenutno je nezamisliv", kaže se u tekstu koji je objavio Deutschlandfunk.

- pročitajte i ovo:  Fudbal podcrtava etničke konflikte u BiH

Smrtni hici

Nije samo grad Mostar etnički podijeljen, već i njegov fudbal, piše dalje njemački novinar i navodi kako je Velež iz Mostara, osnovan davne 1922., decenijama bio „simbol multikulturalnog društva". Ali, nakon rata Velež, za koji sada uglavnom navijaju bošnjaci, morao je svoj stari stadion zapadno od Mostara, ustupiti omraženom gradskom rivalu Zrinjskom.

A Zrinjski Mostar, klub hrvatskih korijena, bio je zabranjen u komunističkoj Jugoslaviji. "Povezivali su ga s ustaštvom, fašističkim pokretom tokom Drugog svjetskog rata. A i danas mnogi navijači Zrinjskog veličaju ustaše", navodi se dalje u tekstu sa portala Deutschlandfunka.  „Brojni navijači Zrinjskog slavili su ratne zločine hrvatskih postrojbi. Mnogi od njih najradije bi naš dio zemlje priključili Hrvatskoj. Rugali su se čak i uništenju našeg istorijskog mosta", citira Deutschlandfunk Mostarca Esmera Meškića.

Njemački novinar piše kako je ova mržnja znala imati i smrtne posljedice i podsjeća na utakmicu u Širokom Brijegu 2009. kada je „stotine muslimanskih navijača FK Sarajevo otputovalo u ovaj gradić, isključivo naseljen bosanskim Hrvatima". Njihov tim susreo se sa domaćim klubom Široki Brijeg koji u svoje redove „prima samo katoličke igrače". Prethodno je tamo 2008. godine u okviru Kupa UEFA-e igrao Beşiktaş iz Istanbula, čije su igrače navijači Širokog Brijega dočekali s krstaškim vitezom i natpisom: "Bedem kršćanstva". To sve dovodi do toga da situacija na stadionu  u Širokom Brijegu 2009. godine eskalira. Bošnjački i hrvatski navijači kreću jedni na druge. U tom haosu,  jedan Hrvat navodno uzima pištolj od policajca i ubija navijača Sarajeva. Počinitelj je uhapšen, ali je po svemu sudeći kasnije uspio pobjeći u Zagreb, gdje se nije morao bojati izručenja.

Politolog Alexander Mennicke u svom diplomskom radu bavi se ovim slučajem, navodeći kako su navijači FK Sarajevo nakon toga zauzeli glavnu raskrsnicu u Sarajevu i tražili rasvjetljavanje slučaja. Pri tome su im se pridružili njihovi najveći gradski rivali, navijači Željezničara, zagrlili se i zajedno otpjevali himnu BiH.

Znaci povjerenja

Razlozi za eskalaciju između bošnjačkih i hrvatskih navijača su brojni a ponekad idu i jako daleko - kao u ljeto 2008., kada je Turska pobijedila Hrvatsku u četvrtfinalu Evropskog prvenstva što je dovelo do izgreda među navijačima, pri čemu su mnogi bili ozlijeđeni.

I Esmer Meškić se jako dobro sjeća tog dana i kaže: „Svaka zemlja na Balkanu ima svoju istoriju. Svojoj djeci moramo reći istinu. A nju možete pronaći na Haškom sudu. Ne mogu mrziti svakog Hrvata. Zločine čine pojedinci, a ne etničke grupe.” 

„Može li nogomet pratiti ovaj proces? Može li reprezentacija BiH postati simbol zbližavanja?", postavlja pitanje novinar Deutschlandfunka i konstatuje da znaci stvaranja povjerenja ipak postoje, ilustrujući to igrom reprezentacije BiH na Svjetskom prvenstvu u Brazilu koja je izazvala respekt kod mnogih ljudi u Srbiji i Hrvatskoj.

Prevod i adaptacija: Jasmina Rose

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu