Podjele na samitu EU oko vladavine prava

Angela Merkel iza sebe ima preko sto ovakvih samita u Briselu, a ovo je vjerovatno njen posljednji. Ona još jednom mora da preuzme ulogu posrednika i iscjeliteljke krize. Biće teško, jer je vladavina prava temelj EU, a spor sa Poljskom trese te temelje.

„Pravna država je suštinsko dobro Evropske unije“, rekla je njemačka kancelarka na početku samita i dodala da se mora naći način da se postigne dogovor. Pritom nastaje utisak da su se obje strane ukopale na svojim pozicijama.

- pročitajte i ovo:  Borba za vladavinu prava

Poljska je nepomirljiva

Dugogodišnji posmatrači se sjećaju 2004. godine kada je Poljska pod premijerom Jaroslavom Kačinjskim do te mjere nepopustljivo pregovarala o poljskom pristupu Uniji, da su iznervirani šefovi država i vlada morali da u brojnim noćnim sjednicama razrade kompromise. Kačinjski trenutno sjedi „u drugom redu“ iza vlade u Varšavi, ali njegov premijer Mateuš Moravjecki u Briselu pokazuje istu nepopustljivost.

„Nismo saglasni sa sve većim prenošenjem nadležnosti na institucije EU“, rekao je on, dodavši da Brisel želi da odlučuje o stvarima za koje nije nadležan. Doduše i on je rekao da bi trebalo pronaći neko rješenje, ali to jedva da je ublažilo utisak o sporu. Poljski premijer je odmah potom rekao da Poljska neće dozvoliti da je ucijene. On ucjenom naziva prijetnju Brisela da će obustaviti isplatu evropskih finansijskih sredstava Varšavi.

Početkom ove nedjelje poljski premijer je slično nastupio i u Evropskom parlamentu, braneći odluku poljskog ustavnog suda da stavi poljske zakone iznad evropskih. Varšava tumači zajedničke pravne tekovine tako što tvrdi da evropski zakoni važe samo u onim specifičnim oblastima u kojima su države izričito prenijele nadležnosti na evropski nivo. Moravjecki osporava Evropskom sudu pravo da sudi o statusu demokratije u državama koje sačinjavaju Uniju.

Poljsku je, kao što se i očekivalo, podržala Mađarska. „Mi kujemo savez i borimo se zajedno“, rekao je Viktor Orban, čovjek koji je kumovao „iliberalnoj demokratiji“. Poljska je, prema Orbanu, dobra zemlja, kojoj ne bi trebalo uvoditi sankcije. Orban je dodao da linija razdvajanja u Evropi ide između „zemalja sa razumom i bez njega". A spor sa Poljskom je nazvao „lov na vještice“.

Borbene zemlje Beneluksa

Holanđanin Mark Rute zastupa odlučnu konfrontaciju: „Moramo da pokažemo jasan stav Poljskoj. Samo je pitanje kako da dođemo do njega“, rekao je on početkom samita. Rute je pitanje nezavisnosti pravosuđa u Poljskoj doveo u direktnu vezu sa uplatama iz briselskog budžeta: „Teško je zamisliti da novi veliki budžet treba biti dostupan Poljskoj, a da to pitanje nije riješeno“. Poljska očekuje 20 milijardi evra za obnovu poslije pandemije. Pitanje je kako Brisel može da kontroliše namjensko trošenje novca, a da pritom u Poljskoj postoje samo sudovi odani vladi.

I belgijski premijer Aleksander de Kro opominje Poljsku da mora da se pridržava pravila kluba, čiji je član. Irski premijer Mihal Martin razočaran je produbljivanjem spora s Poljskom i nada se nekom rješenju.

Francuska, kao druga po snazi zemlja Unije, za sada je uzdržana. Francuski predsjednik Makron je uoči samita razgovarao sa svojim poljskim kolegom u četiri oka, zahtijevajući rješenje u skladu s evropskim principima. On ne želi da se potpuno raziđe sa Poljskom, jer Francuska u januaru preuzima predsjedavanje Unijom.

U svakom slučaju, to je kriza koju će Angela Merkel ostaviti u amanet svom nasljedniku, koji će od samog početka upoznati strahotu dubokih podjela u Evropi.

Da li prijeti Polegzit?

Poljski premijer je odlučno odbacio tezu da Poljska želi da istupi iz EU, ali analitičari kažu da je u pogledu dubine spora u pitanju najveća kriza Unije od Bregzita.

Konzervativna poslanica Evropskog parlamenta i bivša evropska komesarka, Danuta Hibner, rekla je u jednom intervjuu da bi moglo doći do situacije „da dođe do referenduma ili da vlada promijeni pravnu regulativu pa parlament može da odlučuje o članstvu“. Ona je rekla da je poljska vlada politički već okrenula leđa Evropskoj uniji.

I Pjotr Buras iz Evropskog saveta za spoljne poslove izražava bojazan da bi poljsko ponašanje moglo da promijeni karakter EU i da podrije njene temelje. On kaže da je u toku „test da li će pravni sistem u kojem nema nezavisnosti pravosuđa biti tolerisan u EU". Buras opominje da bi Evropa morala da pokaže odlučnost prije nego što bude prekasno, pošto poljska vlada u parlamentu već predlaže nove zakone, kao što je zakon o LGBTQ-zajednici koji će dodatno zaoštriti spor sa Briselom.

Nejedinstvo i u energetskoj i klimatskoj politici

Mateuš Moravjecki je riješio da svima pokvari raspoloženje do kraja, kada je na samitu doveo u pitanje evropski paket za borbu protiv klimatskih promjena. Rekao je da će on dodatno opteretiti potrošače energije. Poljska i dalje intenzivno koristi ugalj i svoje vrlo sporo odustajanje od tog energenta naplaćuje velikim sumama od Brisela. Moguće je da Poljska i taj paket želi da raspakuje.

Generalno, zemlje-članice hoće da zaštite svoje građane od naglog rasta cijena energije, ali EU predlaže da se to uradi putem socijalne pomoći kao u Španiji i Francuskoj. Dalekosežnije prijedloge, kao onaj koji je došao iz Španije, da EU u ime svih zemalja kupuje energiju i da je centralno uskladišti, naišli su na odobravanje na jugu Evrope, ali su  i na odbijanje Njemačke. Dok se Berlin relativno dobro obezbijedio dugoročnim ugovorima, drugi su izloženi brzom rastu cijena.

Ali to su normalne razlike u stavovima unutar Evropske unije koje se mogu prevazići. Doduše, energetska politika je u nadležnosti zemalja-članica, ali bi pojačanom saradnjom u toj oblasti države okupljene u EU imale bolju pregovaračku poziciju naspram Rusije.

Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu