Podijeljena zemlja u moćnom društvu

Jarbol za još jednu zastavu ispred novog sjedišta NATO u Briselu je spreman. Na njemu će se u srijedu zavijoriti crveni barjak Crne Gore nakon što u ponedjeljak njeni zvaničnici u Vašingtonu obave posljednji formalni čin i predaju dokumentaciju za pristupanje Alijansi. Mir, bezbjednost granica i privredni rast – riječi koje pristalice NATO godinama ponavljaju kao mantru sada su dobile priliku i da se dokažu.

„Benefiti članstva u Alijansi su dugoročne prirode, a sasvim sigurno da će građani uočiti značajan napredak u oblasti vladavine prava, te jačanja institucija sa sve manje izraženom korupcijom i nepotizmom", tvrdi u razgovoru za DW Aleksandar Dedović iz NVO Alfa Centar, koja od osnivanja promoviše i edukuje javnost o pristupanju Sjevernoatlantskom savezu.

NATO ipak nema magični štapić, ističe Dušica Tomović, novinarka regionalne mreže BIRN, koja je godinama pratila vojne teme. „Ranija proširenja u regionu nisu to ni pokazala ni dokazala – da članstvo u NATO utiče na privredni rast. Članstvo znači veću sigurnost, garantuje granice i to je to", navodi Tomovićeva i dodaje: „Politička kriza u Crnoj Gori je toliko duboka da se bojim da će biti potrebno mnogo više od simboličnog podizanja crnogorske zastave ispred štaba NATO."

„Ništavna odluka"

Crna Gora ulazi u moćnu vojnu alijansu u trenutku najdublje političke krize od uvođenja parlamentarizma. U Skupštini mjesecima sjede samo poslanici vladajuće koalicije, dok raznorodna opozicija bojkotuje njen rad od oktobarskih izbora čije rezultate ne priznaje. U toku je suđenje za „državni udar", koji je prema mišljenju vlasti na dan izbora trebalo da izazove haos u zemlji, pod dirigentskom palicom Rusije. Čelnici opozicionog Demokratskog Fronta (DF) Andrija Mandić i Milan Knežević optuženi su da su dio organizovane kriminalne grupe koja je pripremala teroristički napad.

„DF odluku o pristupanju Crne Gore NATO, izglasanu u krnjem Parlamentu, smatra ništavnom i neobavezujućom. Čim dođe do promjene vlasti, organizovaćemo referendum i provjeriti odluku koju je donio nelegitimni Parlament. Ubijeđen sam da je većina građana protiv učlanjenja u NATO", kaže Knežević u intervjuu za DW.

U međuvremenu, DF će djelovati lokalno. „Kroz iniciranje deklaracije o ukidanju sankcija Rusiji u opštinama gdje vršimo vlast pokušaćemo da normalizujemo odnose s Rusijom, privučemo veći broj turista i ruskih investicija, jer je naša ekonomija zavisna od odnosa sa Rusijom", ističe Knežević.

Čvrsta granica sa Kosovom

Upravo je Rusija pogurala Crnu Goru u krilo najjačih zemalja svijeta, smatra novinarka Dušica Tomović. „Crna Gora je imala sreću da je bila u finalnoj fazi ulaska u taj vojni savez u momentu kada je prisustvo Rusije na Balkanu postalo toliko očigledno da to više niko nije mogao da ignoriše, ni EU ni SAD. Inače, formalno članstvo ne bi došlo tako brzo, svega sedam godina nakon što je počeo proces pristupanja."

Da li će i koliko NATO regulisati odnose u Crnoj Gori? „NATO nema mandat da se miješa i uređuje odnose unutar država članica", kategoričan je Dedović. „Sjevernoatlantskim ugovorom regulišu se odnosi među zemljama članicama, pogotovo ako politike nagovijeste nastanak nekog mogućeg konflikta ili sukoba", kaže on.

Upravo jedan od tihih konflikata dešava se na relaciji Podgorica-Priština oko demarkacije granice na Prokletijama. Iako Kosovo nije članica NATO, pod jakim je američkim uticajem, zbog čega je logično očekivati uticaj vojne alijanse. „Upravo je dolazeće članstvo išlo na ruku zvaničnoj Podgorici i zato je došla podrška saveznika u tom sporu. Ne vidim da će se neko usuditi da krene u redefinisanje granice države koja je punopravna članica NATO", uvjerena je Tomovićeva.

Ko će sve to da plati?

Cijena članstva uskoro će da poraste, pa umjesto planiranih 1,2 odsto bruto-društvenog proizvoda, Crna Gora će godišnje morati da izdvaja dva odsto, odnosno 70 miliona eura. „Kao i kod članica sa dužim stažom, ova procedura može trajati i 4-5 godina. Očekujem da će i Crna Gora, kao odgovoran partner, u istom roku završiti i svoje obaveze", navodi Dedović.

Crna Gora trenutno za odbranu i vojne penzije izdvaja oko 50 miliona evra, navodi Tomovićeva. „Zato će Vladi u Podgorici biti teško da objasni građanima da će izdvajanja za odbranu ići i do 70 miliona evra u narednim godinama u momentu kada ukida socijalna davanja za najsiromašnije i dodatno se zadužuje da bi održala likvidnost."

Koštaće i brojnije učešće crnogorskih vojnika u misijama NATO. Osim novca, postavlja se i pitanje njihove bezbjednosti, jer prisustvo Crne Gore više neće biti ograničeno samo na neborbene zone. Dedović ipak podsjeća da krajnja odluka zavisi od Crne Gore. „Moramo znati da o svakom upućivanju vojnika i civila u misije NATO odlučuje Skupština Crne Gore. O ovom pitanju se odlučuje shodno našim kapacitetima, mogućnostima i interesu, tako da i odluka o slanju može biti negativna."

Zato možemo zaključiti da će slanje Crnogoraca na borbene linije u Avganistan ili uskoro Siriju zavisiti od odluke poslanika vladajuće koalicije. Opozicionar Knežević ima još jednu bojazan. „Ako se tome doda da postajemo legitimna meta za sve ekstremne vidove terorizma od kojih nisu pošteđene ni mnogo veće članice NATO, jasno je da ubrzano ugrožavamo sopstvenu bezbjednost."

Crna Gora je prva članica NATO koju je taj vojni savez bombardovao. U toj republici je 1999. ubijeno sedam osoba – među njima šestoro civila, a od njih troje djece.