Plavom kartom do posla u Njemačkoj

„Smjernica EU 2009/50/EC“ – zvuči komplikovano, no državljanima zemalja izvan Evropske unije trebala bi pojednostaviti zapošljavanje u Njemačkoj. Smjernica je poznatija pod imenom Plava karta, po uzoru na američku Zelenu kartu. Plava karta nova je vrsta boravišne dozvole koja bi visokokvalifikovane radnike trebala namamiti u Njemačku, ali i ostale države Evropske unije. Smjernica je donesena zbog demografskih promjena unutar mnogih članica Unije, tačnije promjena u starosnoj strukturi stanovništva. Sve je manje mladih zaposlenih osoba koje će u budućnosti morati finansirati sve veći broj penzionera. Plava karta jedna je od mnogih mjera za regrutaciju visokokvalifikovane radne snage, objašnjava Hendrik Lörges, glasnogovornik nadležnog njemačkog ministarstva. „Ta nova odredba trebala bi potaknuti privredni rast i Njemačkoj dugoročno gledano osigurati prosperitet.“

Uslovi za dobivanje Plave karte u Njemačkoj

Smjernica je u Njemačkoj na snagu stupila 1. augusta 2012. – godinu kasnije nego u većini zemalja Unije. Posebno je bila upečatljiva suzdržanost Njemačke kad je trebalo ukinuti restrikcije u području slobode kretanja osoba iz novih zemalja članica. Savezna vlada tada je donijela odredbu o sedmogodišnjem prelaznom roku. Njemačka je oduvijek oklijevala, međutim, službeni Berlin za ovo ne želi ni čuti. Zakašnjelo uvođenje Plave karte njemačka vlada obrazlaže tvrdnjom da je za radnike iz zemalja koje nisu članice EU trebalo načiniti čitav niz novih propisa. „Sa stajališta vlade zakašnjenje se itekako isplatilo, budući da je ona ostvarila zadate ciljeve“ – kaže Lörges. Tvrdi da je u raznim područjima došlo do poboljšanja uslova. Recimo, stranci s visokoškolskom diplomom u zemlji sada mogu boraviti šest mjeseci ako traže posao. Slično je i sa studentima iz inostranstva. Oni po završetku fakulteta svoj boravak u Njemačkoj mogu produžiti za 18 mjeseci kako bi pronašli odgovarajući posao.

Međutim, ko s Plavom kartom želi doći u Njemačku, mora ispunjavati određene uslove koje je postavila njemačka vlada. Najvažniji od njih su minimalni prihodi. Oni koji godišnje ne zarade najmanje 44.800 eura bruto, načelno ne mogu dobiti Plavu kartu. Međutim, deficitarnim zanimanjima, dakle zanimanjima za koja u Njemačkoj nema dovoljno kvalifikovanih kandidata – recimo, informatičarima, inžinjerima ili ljekarima – Njemačka je ipak ostavila otvorena stražnja vrata. Njima su za Plavu kartu dovoljna primanja od 35.000 eura godišnje. Lörges ističe da donja granica nipošto nije nepromjenjiva. „Ona se određuje prema osnovici iz koje se plaćaju doprinosi za penziono osiguranje te se stoga mijenja svake godine.“

Prije smjernice o Plavoj karti boravišnu dozvolu mogli su dobiti samo stranci s godišnjim primanjima od minimalno 66.000 eura bruto. Ko ima Plavu kartu i važeći ugovor o radu, sada nakon tri godine može dobiti neograničenu dozvolu boravka u Njemačkoj.

Plava karta kao nadzorni instrument za cijenu rada

Ipak, kritika ima, a one se prije svega odnose na donju granicu plaća. Karl Brenke iz Njemačkog instituta za ekonomska istraživanja (DIW) u razgovoru za Deutsche Welle je tako izjavio: „Njemačka prilično odstupa u primjeni evropskih standarda i zapravo se nikad nije držala propisa vezanih za Plavu kartu.“ Brenkeu posebno smeta to što je Njemačka sebi dala pravo da za određena zvanja uvede donju granicu od 35.000 eura. „Učestvovao sam na glavnom saslušanju u parlamentarnom odboru i vlada je tamo jednostavno rekla ovo: 'To je politička odluka. Brisel zbog krize eura trenutno ima važnijih problema od intervencije zbog jedne jedine smjernice.'“ Brenke smatra da je ovo bila velika greška.

Vlada odgovara da će se uprkos ovoj smjernici boriti da cijena rada ostane stabilna. Recimo, Plavu kartu moći će dobiti samo kandidati iz deficitarnih struka koji su prethodno prošli test Savezne agencije za zapošljavanje. „Njime ćemo provjeravati odgovaraju li uslovi u kojima rade onima u Njemačkoj te je li iznos koji zarađuju uobičajen tamo otkuda oni dolaze. Tako ćemo isključiti mogućnost rušenja cijene rada“ – uvjeren je Lörges.

Neizvjesna budućnost Plave karte

Teško je reći koliko će ljudi u zemlju doći s Plavom kartom. Njemačka vlada još je 2000. godine nezavisno od Brisela pokrenula svoju verziju američke Zelene karte kako bi privukla visokokvalifikovanu radnu snagu iz inostranstva, no taj eksperiment propao je zbog manjka interesa. U tri godine prijavilo se tek 15.000 ljudi. S obzirom na sadašnji minimum primanja, nejasno je kakav će odjek Plava karta imati u inostranstvu te koliko će visokokvalifikovanim osobama njemačko tržište uopće biti privlačno. Primjerice, proteklih godina zemlju je napustilo oko 30.000 visokoobrazovanih Turaka. Njihov broj trenutno premašuje broj ljudi koji iz Turske emigriraju u Njemačku, tvrdi Udruženje turskih zajednica u Njemačkoj TGD.

Prema Plavoj karti skeptičan je i Karl Brenke iz Instituta za ekonomska istraživanja. „Upitno je koliko su ljudi spremni prihvatiti takve plaće. Visokokvalifikovane osobe znaju koliko vrijede, ne samo u svojoj domovini, nego u čitavom svijetu. Ovako niskim plaćama Njemačka im baš i ne šalje poruku da su ovdje dobrodošli.“ Prve rezultate koji će biti objavljeni 2013. godine, dakle, ne treba čekati s pretjeranim optimizmom.

Autor: Friedel Taube

Odgovorni urednik: Mehmed Smajić