Pismo župniku: "Marš u Auschwitz!"

"Marš u Auschwitz!" piše na jednoj dopisnici. Naravno da potpisa nema, a dopisnica je bila upućena Olivieru Ndjimbi-Tschindeu (na naslovnoj fotografiji), katoličkom župniku u župi Svetog Martina u Zornedingu.

U Njemačkoj je sve manje mladića koji su spremni žrtvovati svoj obiteljski život i posvetiti se crkvenoj zadaći u katoličkoj crkvi. Svećenika jednostavno nema dovoljno i mnoge biskupije rado prihvaćaju dušobrižnike koji u Njemačku dolaze iz drugih katoličkih zemalja. Iz Južne Amerike, Indije i naravno Afrike, kao svećenik Ndjimbi-Tschinde.

Među tim stranim svećenicima tako ima i onih koji imaju još problema sa njemačkim jezikom, ali župnik iz Zornedinga već odavno živi u Njemačkoj. Jest da je rođen u Demokratskoj Republici Kongo, ali je već habilitirao filozofiju na minhenskom sveučilištu, a pet godina je i službeno njemački državljanin.

Dopisnica ovog sramotnog sadržaja nipošto nije bila iznimka: župnik je dobivao mnoštvo takvih prijetnji i uvreda i na kraju se povukao sa položaja župnika. Trenutno živi u jednom samostanu i ne želi davati izjave za javnost. Ali kako se pokazalo, razlog ovih rasističkih napada na župnika nije bila samo njegova boja kože i porijeklo nego i što se "usudio" napasti lokalnu političarku bavarskih kršćanskih demokrata Sylviu Bohrer nakon njenih izjava netrpeljivosti prema strancima i izbjeglicama.

Priča (ni)je završena

Sada već bivša predsjednica općinskog ogranka bavarskog CSU je već dugo rogoborila protiv "invazije izbjeglica" i, kako se izražavala; "divljeg širenja multikulturne javnosti". Tamnoputi župnik niti sa oltara nije ostajao dužan lokalnoj političarki tako da je očito bio trn u oku. Bivši pomoćnik političarke je župnika čak zvao "crnčugom."

Za pokrajinskog zastupnika i predsjednika CSU okruga u kojem se nalazi Zorneding, Thomasa Hubera je priča završena: Sylvia Bohrer je dala ostavku na položaj općinske predsjednice stranke zbog njenih "veoma nediferenciranih" izjava i članaka o politici prema izbjeglicama. On uporno ponavlja kako u bavarskom CSU "nema mjesta" za desničarske i radikalne izjave, makar ostavlja prostor za brige građana koje traže odgovornu politiku.

Ipak, priča nije završena: Sylvia Bohrer nije više općinska predsjednica stranke, ali jest još uvijek u općinskom vijeću Zornedinga kao članica stranke CSU. S druge strane se čuju i pitanja koliko Crkva i njen župnik mogu i smiju biti politički aktivni, čak i kad se radi o pitanju netrpeljivosti i mržnje prema strancima.

Jer očito tu bavarski kršćanski demokrati već odavno ne zastupaju isto mišljenje kao i tamošnja katolička crkva. I minhenski kardinal Reinhard Marx govori o "velikim razlikama" sa CSU, ali i političari se žale kako je Crkvi lako propovijedati ljubav prema bližnjima.

Politika je politika, crkva je crkva

Tako političar CSU-a Mann Blumme kaže kako je "dobro da se Crkva miješa i kaže što iz njenog očišta znači kršćanska odgovornost. Važno je da u takvim raspravama obje strane znaju granice svog utjecaja. Dobro je da Crkva kaže što je stajalište Crkve, ali i da prizna da drugačije političko djelovanje ne mora nužno biti loše, nego da političari možda moraju slijediti i neke druge kriterije".

"Nema sumnje da je lijepo, moralno načelo kada se kaže 'pomoći ćemo svakome tko nam dođe'", nastavlja Blume. "Ali mislim da kršćanska etika nije samo etika načela, nego i da sadrži odgovornost za etiku koja se zastupa. Zato bih želio da i Crkva svojim stavovima u ovom dobu ne pridonosi određenoj napetosti u društvu, nego da pridonese da društvo bude složno."

Ipak, ne samo zato što katoličkoj Crkvi u Njemačkoj nedostaje svećenika nego i zbog temeljnog načela ljubavi prema bližnjima, tu barem za vjernike ne bi trebalo biti nikakvih sumnji. "Da li su bližnji samo moja obitelj? Da li je bližnji koji mi je i po izgledu sličan? Da li se to odnosi samo na zemljake?"; pita politologinja Ursula Münch sa Akademije za političko obrazovanje u Tutzingu. "Ili su bližnji doista ljudi iz drugih dijelova svijeta sa kojima se osjećam bliskost? Tu se naravno odmah otvara golemi prostor za različite interpretacije."

Bližnji samo oni u istoj uniformi

Za desničare je potpuno jasno, tko je za njih bližnji - samo oni koji isto misle i isto čine kao i oni. Makar i među vjernicima ima takvih koji nisu neskloni takvom tumačenju "bližnjeg", realnost katoličke crkve je danas drugačija, objašnjava profesorica Münch: "Katolička crkva je mreža koja se prostire po čitavom svijetu. I možemo biti sretni da ima ljudi koji su napustili svoju domovinu da bi bili župnici tu u Njemačkoj. Doživjeti tako nešto je zapravo pljuska i za organizaciju kakva je katolička Crkva."

Nema sumnje da su pisma i poruke mržnje sada već bivšem župniku Zornedinga odrazi ekstremne desnice i da se takva mišljenja, barem "među svojima", očito nipošto nisu tako rijetka. Ali i crkveni dužnosnici i čelnici CSU-a nipošto ne žele još produbljivati sukob nego i kardinal Marx traži da diskusija "zadrži mjeru i sredinu" kako žestoki izrazi možda ne bi izazvali i nove neonacističke ispade.

Župu Svetog Martina u Zornedingu je privremeno preuzeo jedan bivši vojni svećenik, a što će biti slijedeća zadaća Oliviera Ndjimbi-Tschindea, to još nije odlučeno, priopćeno je iz nadbiskupije Münchena i Freisinga. U svakom slučaju, bivši župnik i profesor filozofije u samostanu trenutno piše znanstveni rad: o etici vrijednosti u društvu.