Patrijarh, mostograditelj, predsjednikov prijatelj

„Uvijek ću biti spreman da učestvujem u izgrađivanju mostova između ljudi i naroda, potpuno svjestan da ima onih koji će i sa jedne i sa druge obale bacati kamenje na mostograditelje", zabilježeno je na sajtu Mitropolije zagrebačko-ljubljanske, a izrekao je juna 2014. njen novi mitropolit Porfirije. Ovo zvuči dobro, zvuči hrišćanski.

Porfirije je čovjek koji je oduvijek znao sa medijima.

Novi patrijarh je rođen u Bečeju prije 60 godina, dakle u istom onom mjestu iz kojeg je majka Aleksandra Vučića. A njegovi roditelji su poslijeratni kolonisti iz Bosne. Po tome se vidi koliko je svijet mali.

Kažu da je Porfirije na glasanju dobio jedan glas više od čovjeka čije je "duhovno čedo”, od episkopa bačkog Irineja. Sada će on biti duhovni pastir i nominalni šef svom nekadašnjem mentoru. Episkop bački Irinej može da bude ponosan na svojih ruku djelo - učitelju mora da je velika čast kada ga učenik nadraste.

Dio medijske neslobode

Nema potrebe ponavljati uzornu biografiju novog srpskog patrijarha, od položaja igumana u manastiru Kovin, gdje je pokrenuo hvale vrijedan projekat za odvikavanje zavisnika od droge, preko postdiplomskih i doktorskih studija u Atini i – od 2014 – službovanja u Zagrebu. Internet je već prenatrpan tim papagajski ponavljanim podacima.

Moglo bi se reći da je na delikatnu dužnost u Zagreb Porfirije došao dobro medijski verziran. Najprije je od 2005. do 2008. bio član, a zatim, sve do odlaska u Zagreb, i predsjednik Savjeta Republičke radiodifuzne agencije (RRA) koja je od 2014. postala Regulatorno tijelo za elektronske medije (REM).

Vladajuća Tadićeva garnitura ga je dovela na to mjesto. Neoštećen je preživeo tranziciju vlasti i prvu naprednjačku fazu. Za vrijeme njegovog mandata, za to tijelo nije bilo sporno da jedan strani investitor kupi dvije srpske televizije sa nacionalnom frekvencijom, te da ga posjećuje u njegovom manastiru. To su one dvije televizije koje su poslije njegovog odlaska za Zagreb završile u rukama naprednjačkog investitora.

Nije se Porfirije svih ovih godina gadio ni gostovanja na Pinku, mada Mitrovićev svijet u najboljim trenucima rijalitija prije podsjeća na Sodomu i Gomoru izgrađenu kao Diznilend nego na bogougodno mjesto.

Ni na beogradskoj Bogosloviji mnogo šta nije kako valja, a novi patrijarh je tamo prisutan u internim igrama moći od 2015.

Prije svega hrišćanin

Podsjetimo šta je još Porfirije rekao u svojoj besjedi na mitropolitskom ustoličenju 2014: „Ja jesam Srbin, ali sam pre svega hrišćanin, a to je univerzalna vrijednost i zato ću propovedati i svjedočiti Hrista. Volim svoj narod, ali volim i voljeću i sve druge narode, svakog čovjeka, svaku ikonu Božiju”.

Ove besprijekorne poruke su, doduše, bile pomalo pomućene, kada se na društvenim mrežama u Hrvatskoj pojavio snimak na kojem Porfirije u Čikagu sa tamošnjim Srbima pjeva četničke pjesme. Mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije je za Večernji list objasnio da je to bilo prije više godina, među ljudima treće generacije srpske emigracije: "Pjesmu sa snimka sam tada prvi put čuo i pjevao je slušajući druge”. Bek vokal, takoreći. Porfirije se učtivo izvinio, ako je nekoga time povrijedio. 

U glavnom gradu Hrvatske Porfirije je postao poznat i kao "rok vladika" jer je odlazio na koncerte Zdravka Čolića, Željka Joksimovića, Partibrejkersa. To ga nije sprečavalo da, prema navodima portala Preokret, za episkopa Jovana Ćulibrka, bivšeg rok kritičara iz osamdesetih, kaže da je saradnik stranih obavještajnih službi.

Ostaće zabilježeno da je prije nekoliko godina objavljena zbirka intervjua i obraćanja u Hrvatskoj pod nazivom Zagreb i ja se volimo javno. Po svemu sudeći, Porfirije je u Zagrebu zaista pokušao da odigra ulogu hrišćanskog pomiritelja zavađene braće.

U Zagrebu golub, u Beogradu jastreb?

Ali mu to u jednom trenutku nije dala Sonja Biserko koja je krajem prošle godine za DW objavila autorski tekst povodom dvadesetpetogodišnjice Dejtonskog sporazuma. U tekstu je ponovila tezu koju iznosi već jako dugo – da je Republika Srpska ratni plijen Srbije.

Tabloid Kurir je citirao zabrinutog Porfirija koji je povodom teksta objavljenog i u hrvatskim medijima rekao de je na djelu "orkestrirana kampanja protiv Republike Srbije, njenog Predsjednika i njene Vlade i bezmalo čitavog srpskog naroda“.

To je metafizička advokatura po ukusu Aleksandra Vučića. Tako se postaje patrijarh.

Stoga zaista vjerujem svečanom likovanju u Vučićevoj poruci novom patrijarhu: “Vaša Svetosti, sa radošću sam primio vijest o Vašem izboru za nasljednika Svetoga trona pećkoga – trona našeg oca Svetog Save Srpskog”.

Još kada se uzme u obzir poneka Porfirijeva izjava iz koje se da naslutiti da će on možda imati nešto fleksibilniji stav o Kosovu, onda može da se kaže da je Sveti Duh poslao Porfirija kao poklon aktuelnoj vlasti, pa se opozicija uzaludno ljuti.

"Sa pozicije slobode...”

Za utjehu, da još jednom citiram novog patrijarha iz njegove zagrebačke faze: „Stoga, sa pozicije slobode i jednakopravnosti, zajedno sa sveštenicima i vjerujućim narodom, nastojimo da sarađujemo sa svima koji imaju potenicijal da društvo učine humanijim".

Nadamo se da ponuda važi i za sve ljude u srpskom društvu. Za one mučene nemoćnike koje su silovali pedofiličari u mantiji. Za one koji su godinama uzalud tražili da se u mjedijske izvještavanje udjene i drugačije mišljenje od podobnog. Za one koji još uvijek uzalud traže pravicu. Za sve koji žive u ljutom siromaštvu gledajući emisije o "zlatnom dobu”. Pa čak i za protivnike Aleksandra Vučića.

Na tronu će patrijarh Porfirije, ako bude po redu, ostati duže nego predsjednik u svojoj fotelji. Makar bi to patrijarha moglo učiniti donekle otpornim na čelični zagrljaj svjetovne vlasti.

U Srbiji on sada ima priliku da postane ono što je htio da bude u Hrvatskoj - mostograditelj u duboko pocijepanom i izmoždenom društvu.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android