Otpor mržnji prema jevrejima

Islamistički teror drži Europu pod kontrolom - straha. Prvo Francuska u ovoj godini, a onda Danska - i svi se pitaju gdje će teroristi izvesti naredni napad. U to da će ponovo napasti više niko ne sumnja. Ipak: strah od opasnosti i od terora nije uništio politički razum niti ga je potisnuo. Europa pokazuje odlučnost da neće pasti na koljena i da neće odustati od vlastitih vrijednosti. Europa se želi čvrsto držati ideala i postojanja otvorenog, liberalnog društva koje odlučno brani pravo na slobodu mišljenja - protiv samozvanih proroka jednog u sebe zatvorenog sistema božije države.

Teror je usmjeren protiv svih nas. No on je na poseban način usmjeren protiv jevreja u Europi. On je svjesno u januaru bio usmjeren protiv jevreja u pariškoj prodavnici, u kojoj se prodaju košer životne namirnice, on je u Kopenhagenu bio usmjeren na jevreje u sinagogi. On je na sramotan način usmjeren protiv jevrejskih grobalja, koja u cijeloj Europi - a posebice već godinama u Francuskoj - stalno bivaju oskrnavljena. To se dogodilo i ovog vikenda. I upravo jer brojni sliježući ramenima prelaze preko ovih vijesti važno je naglasiti: Ovdje se oskrnavljava mir umrlih, ovdje se vrijeđaju osjećanja porodica, rodbine, prijatelja. Ovdje se oskrnavljajuju uspomene, a to je odvratno. Bez obzira da li su počinitelji desničari ili islamisti.

Vrijeme je da se Europa prisjeti toga da nema samo jevrejsko naslijeđe, već i jevrejsku sadašnjost. U jevrejsku prošlost spada inače - osim velikih ličnosti europskog duhovnog života poput Alberta Ajnštajna ili Mosesa Mendelsona - već i ubilački antisemitizam koji je Stari kontinent obilježavao hiljadama godina. U Engleskoj kao i u Francuskoj u vrijeme Križarskih ratova, u Španjolskoj, gdje se 1492. godine dogodilo prvo protjerivanje jevreja, do holokausta nad europskim jevrejima od strane Nijemaca.

Europska obaveza

Istorija jevreja u Europi je istorija protjerivanja, diskriminacije, društvenog prezira, ubistava. Zbog toga se Europljani danas moraju staviti na stranu jevreja ukoliko ne žele da bude nastavljeno njihovo iseljavanje sa ovog kontinenta. Još uvijek je u jednoj godini samo 30 000 od oko dva miliona jevreja koji su iselili u Izrael, ali neprimjetno njih mnogo više napušta Europu kako bi emigrirali u Kanadu ili SAD. To je signal upozorenja.

Europa ostaje razumna - i prema islamističkom teroru. Zakoni skoro da se ne mijenjaju. Ne pada se u histeriju. Strah od nevidljive opasnosti ne paralizira društvo. Za sada. Ali Europa i Europljani moraju s više angažmana voditi borbu protiv mržnje prema jevrejima. Oni jevrejima u svojim zemljama i društvima moraju dati osjećaj da se podrazumijeva da su na njihovoj strani. Ionako je već sada skandal - na koji se čini da smo se već odavno navikli - da jevrejska obdaništa, škole i sinagoge moraju biti pod policijskom zaštitom. U političkom smislu je više nego opasno da se iza takozvane kritike prema Izraelu (kao u slučaju rata u Gazi) često ne skriva ništa drugo nego demonstrativni antisemitizam. Ali Europa, svaki Europljanin mora odlučno stati protiv mržnje prema jevrejima koja se širi. Ne samo na demonstracijama i manifestacijama, već i u svakodnevnici. "Ne stoj nad krvlju svog bližnjeg", stoji u Svetom pismu: Mi ne bismo trebali šutjeti, već glasno ustati protiv toga.