Ostavka islandskog premijera ohrabruje

„Sigmundur David Gunnlaugsson je čekao dok šteta nije postala tolika da nije mogla biti veća. Tek nakon dugog, nakon predugog odugovlačenja islandski premijer je pokazao spremnost za podnošenjem ostavke. To je došlo prekasno i predstavlja premalo. Jer krivice on očito još uvijek nije svjestan", piše Sueddeutsche Zeitung.

"Gunnlaugsson je mogao spriječiti najveću štetu. Njemu je sedmicama bilo jasno s kakvim otkrićima bi se mogli suočiti on i zemlja. Mogao je ranije priznati da je položio novac u poresku oazu i da to nažalost nije prijavio parlamentu. Možda bi mu Islanđani oprostili. Jer ono što brojne Islanđane čini bijesnim nije toliko postojanje offshore firmi, već to da im je to njihov premijer prešutio. Sada je skandal obišao svijet. Ipak umjesto da u najmanju ruku sada odgovori na pitanja građana Gunnlaugsson i dalje radi kao i do sada. On šuti, skreće pažnju, izvrće. Na kraju je čak zaprijetio novim izborima. Mogao je otići sa minimumom dostojanstva – prije nego što su ljutiti Islanđani počeli bacati banane na parlament i tako pokazali kakav status ponosni Island sada ima u svijetu“, komentira Sueddeutsche Zeitung.

U pitanju je više od novca

„PanamaPapers“ i otkriće o velikom broju fiktivnih firmi pokazuje djelovanje: islandski premijer je podnio ostavku, porezna uprava provjerava banke, a političari diskutiraju o daljim pravnim konsekvencama“, piše Neue Osnabruecker Zeitung.

„Bez obzira da li su sporne offshore firme legalne ili ne – otkriće hiljada fiktivnih firmi u Panami pokazuje prije svega jedno: Unatoč svim naporima da se suprotstavi poreznim oazama i dalje postoji paralelni svijet kojeg djelomice čine mutne figure. U njemu su kako bogati i poznati tako i političari i vlastodršci. Mnogima od njih je zajedničko to da nešto žele sakriti: novac ili imovinu o kojima drugi ne trebaju imati saznanja. Ovo jest i ostaje opasna igra skrivača. Jer samo transparentnost i striktno pridržavanje pravila osiguravaju tržišnu ekonomiju, unutarnju sigurnost i demokratiju. Ljudi u slobodnim društvima moraju znati kako su političari koji vladaju zemljom došli do njihovog novca i čije interese oni zastupaju. Oni imaju pravo na vladavinu pravde kada je riječ o porezu i da niko ne može izbjeći fer raspodjelu tereta. Kratko: Kod fiktivnih firmi i poreznih oaza nije riječ samo o novcu, već i o povjerenju u državu i ekonomiju. To da je islandski premijer, koji se spominje u „PanamaPapers“ podnio ostavku predstavlja ugodan prvi akt političke higijene“, navodi Neuer Osnabruecke Zeitung.

Ubistvo žena kao pitanje mentaliteta

Frankfurter Allgemeine Zeitung piše o tome da skoro svaka druga udata žena u Turskoj postaje žrtva nasilja. Krivicu u tome snosi prije svega tradicionalni način razmišljanja protiv kojeg i političari nastupaju samo s pola srca.

„Kada je mlada studentica Oezgecan Asian u februaru 2015. godine na svirepi način ubijena od strane vozača autobusa i njegovog oca, nakon što se ova 20 godišnjakinja, kao jedina putnica u autobusu, počela braniti od pokušaja silovanja, u Turskoj su izbili protesti. Protesti i kampanje s ciljem donošenja oštre presude za počinitelje organizirani su u cijeloj zemlji. U decembru je donesena presuda u skladu sa očekivanjima turskog naroda: Počinitelji su osuđeni na kaznu zatvora u trajanju od 27 godina. Ovaj slučaj pokazuje tipično, ali istodobno neobično stanje: Dok godišnje u Turskoj bude prosječno ubijeno 250 žena – u najvećem broju slučajeva od strane njihovih partnera ili članova porodice – mali broj slučjeva nailazi na val solidarnosti kao u slučaju ubijene studentice. To pokazuje osnovni mentalitet koji vlada u Turskoj: To što su u slučaju mlade studentice nasilje (ubistvo prim. red.) počinili stranci, a ne o njen brat ili suprug, na to nasilje, kojem je ona bila izložena, se ne gleda kao na „legitimno“. Djelo se tako ne može "kulturološki" opravdati. Jer studentici nije prebačeno da se ponašala „moralno loše“ kao što se to dešava u slučajevima nasilja protiv žena u Turskoj.

Skoro svaka druga iskusila nasilje u braku

Dok su prava žena u Turskoj proteklih 14 godina tokom vladavine konzervativno-islamske AKP na papiru znatno poboljšana, nasilje protiv žena u Turskoj nije smanjeno. Naprotiv: Između 2010. i 2015. godine turska organizacija za prava žena „We Will Stop Femicides“, prema navodima lista Huerriyet, navodi podatak o 1134 ubistava žena u Turskoj. Više od polovine su počinili supružnici ili bivši muževi. Svaki peti slučaj se dogodio jer je žena prekinula vezu ili se razvela. Nasilje nad ženama je problem prisutan u cijelom svijetu, ali u poređenju u međunarodnim okvirima broj nasilnih djela nad ženama u Turskoj je posebice visok s obzirom na brojne reforme koje su proteklih godina provedene i zahvaljujući turskim organizacijama za zaštitu žena. Prema navodima Svjetske zdravstvene organizacije na međunaronom nivou svaka treća žena je žrtva fizičkog ili seksualnog nasilja, najčešće od strane partnera, u Turskoj je skoro svaka druga udata žena doživjela fizičko zlostavljanje od strane partnera“, piše Frankfurter Allgeimene Zietung.