Orić napustio Sreberenicu helikopterom

„Državno tužilaštvo Švajcarske odobrilo je izručenje Nasera Orića Bosni i Hercegovini, kojem se pripisuju ratni zločini počinjeni proitiv Srba“, piše Noje cirher cajtung (NZZ) koji podsjeća da je Orić 10. juna uhapšen na švajcarskom graničnom prelazu Tone-Valar i od tada je bio u ekstradicionom pritvoru. „Srpsko pravosuđe ga tereti da je za vrijeme rata u BiH počinio zločine protiv čovječnosti. Srpsko Ministarstvo pravde izdalo je nalog za njegovim izručenjem a samo dva dana kasnije dolazi iznenađujuće i zahtjev za izručenjem Orića BiH. Tako je Državno tužilaštvo Švajcarske dalo prednost bh. tužilaštvu jer zločini za koje se Orić tereti su počinjeni na teritoriji te zemlje čiji je on i državljanin“, piše NZZ i naglašava kako Nasera Orića mnogi Bošnjaci poštuju kao „branioca enklave Srebrenica“.

Bečki Standard podsjeća da je Orić oslobođen 2008. pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu. On je 2006. pred istim sudom optužen da nije spriječio ubistva srpskih zatvorenika. Sud je 2008. saopštio da optužbe da je Orić znao za ubistva i mučenja zatvorenika nisu dokazane. „No, činjenica da su se ova ubistva i dogodila nikada nije demantovana“, piše Standard i nastavlja: „Vojska pod Orićevom komandom je 1992. i 1993. upala u sela u kojima su živjeli Srbi. Oni nisu samo spalili kuće već su i neselektivno pobili desetine civila: žene, djecu, muškarce. Ime Nasera Orića se i danas dovodi u vezu sa mučenjem i brutalnošću. Porodice žrtava i danas traže pravdu i za njih je uvreda i poniženje to što bošnjački nacionalisti nose majice s njegovim imenom i uzdižu ga kao heroja“, piše bečki list.

'Karijera' Nasera Orića

Standard se dalje bavi „karijerom“ Nasera Orića. „Orić je do trenutka kada je postao komandat u Srebrenici imao dugačku 'karijeru' iza sebe. Čovjek koji je rođen u Potočarima – gdje se danas nalazi memorijalni centar za muslimanske žrtve genocida – bio je policajac u specijalnim jedinicama. U okviru njegove službe u Ministarstvu unutrašnjih poslova Srbije poslat je na Kosovo i bio u jedinicama zaduženim za lično obezbjeđenje Slobodana Miloševića.

Čak i tokom boravka u istražnom zatvoru u Sheveningenu on je održavao kontakt s Miloševićem – barem to fotografije pokazuju. Takođe je bio blizak i Miloševićevom sinu Marku kojem se prebacuju kriminalne radnje. U Beogradu je radio kao izbacivač u jednoj diskoteci. Od 1991. je radio u policiji u Srebrenici a 1992. postaje komandant Teritorijalne odbrane cijelog regiona oko Srebrenice. Orić je već bio veoma uticajan, a uživao je i veliku podršku visokih bošnjačkih političara iz Sarajeva. 1994. je dobio najviši orden tadašnje Armije BiH - 'Zlatni ljiljan'“, piše Standard.

Standard napominje kako se tokom rata hvalio „nizom pobjeda“ u borbama u selima u okolini enklave i kako je govorio da to „niko ne može da razumije i da to ostaje zagonetka i za istoričare kako je to uopšte urađeno“. „Postoje mnogi video zapisi: Orić sa zastavom, Orić na bijelom konju, Orić sa redenicima... Ovaj mišićavi čovjek djelovao je kao da će učiniti sve da enklava ne padne u srpske ruke: 'Dok god jedan od nas živi i dok se kreće, ni pod kakvim okolnostima nećemo otići odavde, pa čak i tada će naši duhovi ostati ovdje', govorio je Orić. Ali, kada je upao u škripac Orić je u maju 1995. napustio Srebrenicu helikopterom i 'svoj grad' ostavio na cjedilu. Mnogi njegovi vojnici su ostali tu, a mnogi do njih su dva mjeseca kasnije ubijeni“, piše Adelhajd Velfl u bečkom listu Standard.