Orban ostaje na čelu otpora istoka EU

Šta Angela Merkel i Viktor Orban imaju zajedničko? Samo jedno: oboje imaju četvrti mandat pred sobom, ali to je jedino što ih spaja. Ako se sad ne obaziremo da su politički na potpuno suprotnim pozicijama, Orban je u bitnoj prednosti u odnosu na Angelu Merkel: on može vladati bez opterećujućih obzira prema koalicijskom partneru. Potajno, Merkelova mu može i zavidjeti.

Ali zapravo bi ga se trebala bojati. Orbanova Mađarska je model za raspad liberalnih vrijednosti u Evropi nakon 1945. To je demokratski legitimirani jednostranački sistem, smješten negdje između demokrtije sa svim njenim nedostacima i vladavine jednog Vladimira Putina i Recepa Tayipa  Erdogana. Jedna „neliberalna demokratija", kako je i Orban zove.

Politička zvijezda istoka

"Orbanizam" djeluje i izvan granica njegove razmjerno male države od desetak miliona stanovnika. Vladajuća stranka u Poljskoj, PiS kopira  političkog blizanca svim snagama, tu su i Češka i Slovačka koje otvoreno simpatiziraju sa rustikalnom preobrazbom države koja se tamo praktikuje. Sve četiri zemlje čine Višegradsku skupinu i smatraju se pokretom otpora protiv Brisela kojeg optužuju da im nameće što trebaju raditi.

Jaroslav Kaczynski se još 2016. oduševljavao Orbanom i govorio kako „mi učimo od njega." Jedva da neki izbori u nekoj malenoj zemlji EU u novijoj evropskoj prošlosti mogu imati tako dalekosežne posljedice za odnos između istoka i zapada Evrope. Orbanove borbene najave to i potvrđuju. 2018. će biti „godina velikih bitaka", rekao je. A sad je taj 54-godišnjak pozvan da predvodi nove napade na Brisel.

Najveći izazov od proširenja EU

Ta djelimična babilonska raznolikost jezika i nerazumijevanje između starih i novih članica EU je duboko zaglavila. Iz ugla zemalja istoka Evrope, taj duh mulitikultura zemlje Zapada ne mogu ni razumjeti, a kamo li prihvatiti. Za Zapad su Orbanova stranka Fidesz i PiS Kaczynskog desničarski populisti i nepristojni, nezahvalni profiteri Evropske unije. A što se ide dalje, to su i dublje te međusobne predodžbe.

Potpuno je jasno kako je Orban najveći izazov za evropsku familiju naroda od novog doba koje je nastalo njenim proširenjem na istok. U evropskim mjerilima, on je pionir jednostranačke vladavine, a globalno uzevši se svrstava u odmetnika od demokracije kao što su Putin, Trump ili Erdogan.

Snaga Orbana je slabost EU

Orbanov trijumf u vlastitoj zemlji je tako uspješan jer već godinama i konzervativne stranke u Evropskom parlamentu poslušno gledaju tu demontažu institucija mađarske države. Evropska narodna partija i osobito njena najveća nacionalna skupina, njemačka CDU trebaju i glasove eurozastupnika Fidesza i ne žele riskirati da se u Evropskom parlamentu stvori socijaldemokratska većina. Ukratko: evropski konzervativci štite Orbana iz vlastitih kratkoročnih interesa. Utoliko i njihove mlake kritike zvuče neuvjerljivo.

Nije nikakvo čudo da Orbanova stranka sebi ne može priuštiti luksuz da se muči sa nekakvim stranačkim programom. Postoji samo jedan program: „Zaštiti Mađarsku". Drugim riječima, nikakve izbjeglice.

Stara navika: daleko i „opasno" inozemstvo

Ali ipak, ako EU želi savladati ovu krizu, mora nešto i shvatiti. Shvatiti da je nedavna prošlost, koje se ljudi još sjećaju, na istoku Evrope potpuno drugačija nego na zapadu. Sklonost autoritativnim vođama je prisutnija u jednoj Poljskoj, Mađarskoj ili Srbiji jer im je to dobro poznato još iz doba socijalizma. Uz činjenicu da je taj način upravljanja državom ponovo popularan, u obzir treba uzeti i gubitak nacionalnog identiteta s kojim je Mađarska živjela do 1989. iz ideoloških razloga. Tu se čini kako je potrebno nešto nadoknaditi prije nego se iskaže spremnost da se dio svog identiteta preda Evropi.

A taj otpor prema izbjeglicama – pogotovo prema muslimanima, objašnjava se pukim neiskustvom u odnosu sa strancima. Neko ko nije odrastao u Minhenu, Kopenhagenu ili Lionu će imati velikih problema sa propisanom političkom korektnošću zapadnjaka.

Ali - sporazum je sporazum. Mađarska se priključila Evropskoj uniji, isto kao i Poljska. To donosi obaveze. Pravila igre su bila poznata. Vrijeme je za posredovanje prije nego što i države zapadnog Balkana postanu članice. One su redom simpatizeri Orbana i Kaczynskog.