Opozicija RS u ćorsokaku

Nekoliko mjeseci nakon opštih izbora u Bosni i Hercegovini 2014. godine, u Republici Srpskoj je na površinu isplivala afera "Papak”, u kojoj je opozicija tvrdila da je Vlada RS i većina u parlamentu formirana na temelju kupovine nekoliko poslanika.

"Željka Cvijanović nije kupila nijednog poslanika, niti je imala mogućnost da to uradi niti ima saznanja da je bilo ko nekoga kupovao, niti misli da je neko bio na prodaju", rekla je premijerka Cvijanović, odgovarajući na optužbe o kupovini većine.

Četiri godine nestabilnosti

Iz ove perspektive, možda je bilo pametno da su odmah raspisani novi izbori, s obzirom da će ovaj mandat ostati upamćen kao nejneproduktivniji, posebno kada je riječ o sazivu Narodne skupštine, u kojoj već četvrtu godinu vlada sve, samo ne stabilna većina.

I to se moglo nedavno promijeniti. Nakon što opozicija dva puta nije dozvolila održavanje sjednice u sali Narodne skupštine, formirana je komisija za prevazilaženja problema. Po principu, kad nemaš rješenja, formiraj komisiju, ova je trebala da približi stavove vlasti i opozicije, odnosno da se uspostavi kompromis o ključnim pitanjima, a glavno je bilo uspostavljanje tijela koje bi nadziralo rad Javnog RTV servisa RS.

"Na prvoj sjednici komisije smo drugoj strani rekli da očekujemo odgovor odmah drugi dan. Druga strana ne želi da razgovara. Komisije više nema, ne postoji. Tačka”, kaže Aleksandra Pandurević (SDS), član te komisije.

Nastavak bojkota jedina politika?

Činjenica je da opozicija nema u ovom trenutku drugog načina za političku borbu a komisija je bila samo razlog da se nastavi sa performansima u Narodnoj skupštini.  Opoziciono djelovanje kroz rad parlamenta i učestvovanje u raspravi o svim tačkama, za opoziciju nije opcija, jer u ovom trenutku ne postoji politička mogućnost “vraćanja na staro”, već nastavak bojkota rada parlamenta, što je s druge strane besmisleno.

Zbog toga, vladajuća koalicija ima slobodu da usvoji sva zakonska rješenja, bez mnogo rasprave. Istina, nije mnogo drugačije bilo ni prethodne tri godine ali se glas opozicije ipak čuo.

Budžet i ekonomska politika, dva najvažnija dokumenta, od kojih zavisi finansijska stabilnost na dnevnom redu su Narodne skupštine. Opozicija je napustila zasjedanje jer smatraju da je način upućivanja, po hitnom postupku, urađen mimo zakona i da ih je potrebno razmatrati u redovnoj proceduri. Međutim, to je postala praksa svake godine, pod opravdanjem da je takva procedura neophodna, a i vlast je svjesna da se bliže izbori.

„Nećemo učestvovati u radu ovakvog parlamenta u kojem će vladajuća većina izglasati sve što im se kaže, od toga da je u Banjaluci duvao povjetarac, a ne orkan. Ovaj parlament je postao bruka i sramota“, rekao je Dragan Čavić, lider NDP-a.

Traži se raspuštanje parlamenta

Čavić tvrdi da je posebna sjednica o budžetu, zaduženjima i ekonomskim reformama „neustavna, nezakonita i suprotna poslovniku", a Milorada Dodika, predsjednika Republike Srpske, pozvao je da raspusti parlament.

Vladajuća koalicija nije mnogo marila za takav potez opozicije, izrazivši nadu da će Komisija za prevazilaženje problema nastaviti sa radom i pronaći rješenja, što je u ovom trenutku suludo vjerovati s obzirom na okolnosti.

“Nadam da će zajednička komisija ipak uraditi nešto na ovom zajedničkom problemu i da ćemo do sljedeće sjednice imati neko rješenje”, kaže Nedeljko Čubrilović, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske.

Izvjesno je da rješenja neće biti jer svi zahtjevi opozicije koji su stavljeni pred obje strane, ne odgovaraju vlasti. Prva od njih je uspostavljanje tijela koje bi kontorlisalo RTRS, što je besmisleno u ovom trenutku.  Pritom, niko od opozicije ne želi da raspravlja o budžetu, koji iznosi 3,3 milijarde maraka, od čega će 750 miliona otići samo na spoljni dug a na kamate preko 100 miliona. I pored toga, glavni potez opozicije bio je performans ostavljanja tiketa za loto ministru finansija Zoranu Tegeltiji, kako bi njime kako su rekli zakrpio budžetske rupe.

Kompromis ili pat pozicija do septembra

Nesporno je da će Narodna skupština RS usvojiti sva zakonska rješenja koja su na dnevnom redu, bez prisustva opozicije i to nije dobro, posebno jer se ovaj scenario ponavlja treći put. Očigledno je da partije okupljene oko Saveza za promjene nemaju rješenje, posebno jer imaju namjeru da sada urade ono što su trebali odmah nakon izbora 2014. godine, i nakon u najmanju ruku, sumnjivog procesa formiranja vlasti. Sada je samo pitanje da li će se rad parlamenta svesti na ovu strukturu do izbora naredne godine, ili će se ipak postići neki kompromis, u šta javnost, nakon svega sumnja.