Opasni ples po žici središnjih banaka

„Koja će biti sljedeća?“ pita ekonomist Volker Wieland na forumu ECB and its Watchers održanom na sveučilištu Frankfurta. Propast Silicon Valley Bank možda ima druge uzroke, ali opća nesigurnost je poljuljala i nekadašnju uzdanicu bankarske sigurnosti, Credit Suisse.

Svi u prepunoj sali sveučilišta očekuju odgovor od one koja ga treba imati: predsjednice Europske centralne banke, Christine Lagarde. Naravno, ona ponavlja: europske banke su već više puta „prorešetane“ na njihovu stabilnost i dobro stoje. Ali ipak dodaje i citat njenog zemljaka, Voltairea: „Dvojba nije nikakva ugodna pretpostavka, ali sigurnost je apsurdna.“ Iz njenih ustiju to nije dokono filozofiranje, nego priznanje kako treba biti spreman. Švicarsku banku je skupo koštala tek usputna primjedba jednog od glavnih dioničara kako „više neće ulagati“ u Credit Suisse. Kako to? Je li to potrebno? I stampedo je počeo – a paniku je teško obuzdati.

Banke jesu stabilne i solidne, to ponavlja i njen kolega s onu stranu Atlantika, šef vijeća Feda Jerome Powell. No tu je bila Silicon Valley i Signature Bank, nemirno je i oko regionalne banke kao što je First Republican Bank... Dakle i pitanje: koja je sljedeća? 

Nema lijeka kad počne panika

Stručnjaci za novac su uvjereni kako je dobar dio krivice u rukama čuvara dolara i eura, dakle u središnjim bankama. Jer povećanjem eskontne stope prošle godine su i tečajevi tekućih pozajmica relativno izgubile vrijednost. Kome ne treba svježeg novca za vlastitu likvidnost, ta banka može čekati i dobiti sav novac nazad. Ali ako počne stampedo mušterija na svoje uloge – kao u Silicon Valley Bank, onda te vrijednosnice moraju prodati u bescjenje i još uvijek neće moći ostati na površini.

S druge strane, povećanje eskontne stope i kamata za kredite postižu ono što su trebale postići: tri puta se razmisli, hoće li se sad dići kredit i uložiti u novi posao. Novaca u opticaju je manje tako da i cijene padaju. Čelnik američkog Feda doduše priznaje kako ta politika novca može voditi manjem opsegu gospodarstva i manjoj zaposlenosti, ali baš to je i rezultat nesigurnosti nakon ovih propasti banaka. Zato i dodaje: „Razmjeri ovih učinaka su neizvjesni.“ 

I Lagarde je u Frankfurtu govorila isto: ulaganja u poslove i u nekretnine su u prošla tri kvartala postala bitno manja. „Pažljivo će se promatrati“ hoće li u slijedećim mjesecima doći do „transmisije“ – što je ljepša riječ za gušenje čitavog gospodarskog rasta. S druge strane se vide naznake kako je nepovjerenje u banke dovelo do strožih odredbi za izdavanje pozajmica – što je zapravo ono što i ECB hoće i što čini povećanjem eskontne stope.

Kroz maglu bez kompasa i sa obje ruke na kormilu

Utoliko će i Europska centralna banka voditi politiku koja će se „usmjeravati prema realnim podacima i biti spremna na djelovanje, ali obzirom na naš prioritetni cilj, ne poznaje kompromise“, kaže Lagarde. „Prioritetni cilj“ jest stabilnost cijena, odnosno inflacija od najviše 2%. I Powell najavljuje „nadziranje prispjelih informacija“ i „procjenjivati utjecaj na politiku novca“ jer polazi od pretpostavke kako će trebati još korekcija kako bi se inflacija vratila na 2%.

Da sažmemo ove velike riječi u običan jezik: prolazimo kroz Scilu i Haribdu, s jedne strane inflacija, s druge nevolje banaka i čitavog gospodarstva. Nekakvog jasnog i provjerenog puta nema, nego se upravlja koliko se daleko može vidjeti u budućnost. Okupljeni u dvorani sveučilišta Frankfurt su ovog tjedna možda htjeli čuti nešto konkretnije. Ali u ovim okolnostima je to sve što središnje banke mogu ponuditi.

Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu