Opasna igra u Jemenu

Saudijska Arabija smatra da je u Jemenu uradila neophodnu stvar, a to je da je povukla ručnu. Nakon što su šiitski, Huti pobunjenici, i otpadnički dijelivi armije nakon sjevera zemlje zaprijetili da će osvojiti glavni grad Sanaa i kompletan jug, Rijad se uz pomoć brojnih arapskih saveznika odlučio za oružje.

Zavnični cilj operacije je ponovno dovođenje na vlast predsjednika Abeda Rabboa Mansura Hadija i uspostavljanje sigurnosti i stabilnosti u Jemenu. Prvo bi i moglo uspjeti, ali drugo sigurno ne, jer se sigurnost i stabilnost u očajno siromašnom i brojim konfliktima obuhvaćenom Jemenu, ne može uspostaviti pomoću vojne sile. Za to je potrebno političko jedinstvo svih relevantnih snaga.

Demonstracija moći

Činjenica da važne i moćne zemlje poput Egipta, Jordana, Katara, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Maroka pa čak i Pakistana djeluju zajednički i jedinstveno demonstracija je moći vrijedna pažnje. Ona ne bi trebala biti pogrešno shvaćena kao čin solidarnosti s jemenskim narodom. Jemen će njegovi bogati susjedi i dalje držati na prosjačkom štapu jer je za te "bratske zemlje", a posebno za moćnu Saudijsku Arabiju Jemen samo figurica u velikoj igri koja se igra i u Iraku, Siriji i Libanonu. Saudijci žele prije svega potisnuti utjecaj šijitskog Irana u regiji, koji iz saudijske perspektive vojnim prodorom Huta u Jemenu postaje sve opasniji.

Za sada srećom malo govori u prilog tome da će se Iran aktivno uključiti u borbene akcije u Jemenu - kao što je to djelomično bio slučaj u Siriji i Iraku. Vojna nadmoć njegovog protivnika je jednostavno prevelika. Rizici od širenja regionalnog konflikta su za Teheran potpuno nepredvidivi. U svakom slučaju je ovo opasna igra jer Iran u svojoj borbi za regionalni uticaj ima i druga sredstva. Naime, Teheran bi Hute mogao još više podržati: u oružju i logistici. Također bi mogao pokušati potaknuti šiitske grupe u zemljama poput Saudijske Arabije i Bahreina na nove ustanke protiv sunitskih vladara ili dodatno raspiriti vatru sukoba u Siriji i Iraku. Ni režimu u Teheranu nije stalo do solidarnosti, a još manje do prava manjina. On želi samo proširiti svoju moć u regiji. Zbog toga sunitske države slično kao i Izrael dosta zabrinuto gledaju na iranski atomski program.

Dobitnici i gubitnici

Jedan od odlučujućih faktora bi trebalo biti buduće držanje bivšeg predsjednika Ali Abdullaha Saleha. Okretni i korumpirani bivši dugogodišnji vladar bio je sklopio savez s Hutima kako bi se vratio na vlast. Sada su mu arapske države pomrsile račune. Ali Saleh iza sebe i dalje ima veliki dio vojske. Ako se te jedinice i ubuduće budu borile na strani Huta, kopnena ofenziva bi mogla biti krvava.

Teheran i njegove savezničke šiitske snage kao što je libanonski Hezbolah već upozoravaju na posljedice vojne operacije u cijeloj regiji. Može se raditi samo o prijetnjama, ali vojne operacije će sigurno znatno povećati vjerske napetosti na Bliskom i Srednjem istoku. A od toga po prirodi stvari profitiraju radikalne snage kao što su Al Qaida i "Islamska država", baš kao i tvrdolinijaši na šiitskoj strani. Istovremeno je jasno i tko bi bio gubitnik ove eskalacije: civilno stanovništvo u Jemenu, preko čijih bi se leđa prelomio rat i sve političke snage koje se zalažu za dijalog, razvoj i obnovu u arapskom svijetu.