On je … Aleksandar Vučić

„On je hrabar, energičan i svjestan svog cilja. On se beskompromisno bori protiv zlikovaca, protiv kriminalaca, protiv korumpiranih političara i drugih koji štete narodu. On je ugrožen sa svih strana, ali on ne popušta ni milimetar. On je spreman svoj život žrtvovati za dobrobit Srbije. On je prijatelj i partner zapada i istoka, sjevera i juga. On je Aleksandar Vučić, premijer Srbije“, ovako tekst o Vučiću započinje Tageszeitung, ali onda nastavlja: „Jedna ovakva slika o srbijanskom premijeru se formira ako se ne čitaju rijetki kritički listovi sa smiješnim tiražom ili srbijanske internet stranice. Uzalud se njihovi autori bune protiv autokratskog režima i nepotizma i upozoravaju na populizam, diletantizam i represiju. Mainstream mediji sve podupiru: Onaj ko kritizira Vučića biva automatski označen kao neprijatelj države, kao neko koga plaća mafija, tajkuni s okrvavljenim rukama ili inozemstvo koje je kritično prema Srbiji kako bi smijenili s vlasti Vučića i destabilizirali zemlju. Protiv takvih „plaćenika“ u bulevarskim medijima, kojima vlada režim, biva organizirana prava kampanja. Ono što se razbijenoj srbijanskoj opoziciji i rijetkim preostalim kritičkim medijima čini zastrašujućim, Briselu i Berlinu ne smeta mnogo. Naprotiv. Zbog Vučićeve „hrabre“ politike prema Kosovu Srbija je u januaru 2014. godine nagrađena početkom pregovora o prijemu u EU. „Sve dok Vučić surađuje u pitanju Kosova, sve dok regionalnu politiku vodi u duhu Zapada, on na unutarpolitičkom planu može raditi šta hoće“, kaže Dragoljub Žarković, glavni urednik sedmičnog magazina Vreme. On kaže da je gledano iz ugla Brisela i Vašingtona regionalna stabilnost važnija od slobode medija u Srbiji – a jaki Vučić je identificiran kao faktor stabilnosti“, piše Tageszeitung.

„Charlie“ test za Tursku

Sueddeeutsche Zeitung piše također o stanju medija, ali ne u Srbiji, već u Turskoj. Ovaj list ocjenjuje da odnos prema karikaturama poslanika Muhameda odlučuje o sudbini slobode štampe u toj zemlji. „Gerard Briard ima pravo. Ovo je težak trenutak za Tursku, rekao je novi glavni urednik lista Charlie Hebdo, trenutak u kojem je napadnut sekularizam. Briard smatra da je tursko izdanje satiričnog magazina najvažnije od svih koja su objavljena širom svijeta nakon smrtonosnih napada na redakciju ovog lista 07. januara u Parizu. Ono što se dogodilo sa ovim izdanjem govori mnogo o Turskoj. Dnevni list Cumhuriyet, koji se najprije bio odlučio objaviti posebno izdanje na 16 stranica, na kraju je 14. januara izašao na samo četiri stranice. Glavni urednik Utku Cakirozer je odluku da ne bude objavljeno svih 16 stranica obraložio time da je cilj bio paziti osjetljivost u najhomogenijoj muslimanskoj zemlji na Bliskom istoku. Ali čak i objavljivanje četiri stranice je bilo hrabro. Muslimanski svijet je novo izdanje složno odbacio – posebice naslovnu stranicu na kojoj je poslanik Muhamed koji plače i nosi natpis „Ja sam Charlie“. Teško je predvidjeti kako će se sve odraziti u zemlji u kojoj je zvanični sekularizam sve više ugrožen djelovanjem vlade i njenih saveznika. Na dan, kada je Cumhuriyet objavio četiri stranice, ispred zgrade lista su se okupili demonstranti koji su uzvikivali parole poput: „Ovo je Turska, a ne Francuska.“ Pet demonstranata je uhapšeno jer su zapalili novine, a policija je blokirala ulicu Ištikal u centru Istanbula. Do protesta je došlo i u drugim gradovima uključujući i glavni grad Ankaru“, piše Sueddeutsche Zeitung.

Važan test

„Sada bijesni ogorčeni rat između onih koji sebe nazivaju „Charlie“ i njihovih nepomirljivih protivnika. Prvi se pozivaju na zapadni princip ljudskih sloboda, a drugi to odabcuju u ime nebeske vjere“, piše Sueddeutsche Zeitung i podsjeća da je ova debata započela još 2006. godine kada je danski list Jylland-Posten objavio karikature poslanika Muhameda. List podsjeća da je ambasadorica Turske u Kopenhagenu protestirala protiv objavljivanja karikatura što je bio jedinstven slučaj u istoriji turske diplomatije jer nikada ranije nije učestvovala u religiozno motiviranim protestima. Ovaj list podsjeća i da je negodovanje Turske prema Danskoj otišlo još dalje, te da je Turska 2009. godine bezuspješno pokušala spriječiti kandidaturu bivšeg danskog premijera Andersa Fogha Rasmusena za generalnog tajnika NATO-a. Zbog svega ovaj list ocjenjuje: „Isplati se pozorno pratiti „Charlie“ test. Njegov ishod bi mogao označiti kraj ionako poljuljanje slobode štampe u posljednjoj muslimanskoj zemlji u kojoj je ona, iako sa ograničenjima, postojala.“