Olako potezanje kolta

Ferguson, Njujork, Sjeverni Čarlston. Koliko puta to mora da se desi, da bi se nešto promijenilo? S pravom su mnogi Amerikanci gnjevni i očajni zbog svoje policije, čak i ako znaju da postoje i „dobri policajci“. Međutim, prečesto policija nije na usluzi građanima. Ponekad je čak i smrtonosna.

Laži u policijskim izveštajima

Hici, koje je policajac Majkl Sleger ispalio na nenaoružanog crnca Voltera Skota je najnoviji primjer za čitav niz takvih slučajeva u kojima su bijeli policajci pucali na nenaoružane crnce. Ovaj put nije bilo sumnje ko je kriv. Stravičan video, koji je snimio hrabri prolaznik, pokazuje svu brutalnost i nehumanost. Istovremeno, to je dokaz koji otkriva laž u zvaničnom policijskom izvještaju. Poslije objavljivanja videa, gradonačelnik Severnog Čarlstona je brzo reagovao, suspendujući policajaca koji je potom uhapšen.

Da li je onda makar u Sjevernom Čarlstonu sve opet kako treba? Nikako! Da nije bilo snimka, Sleger bi se uz pomoć svojih kolega izvukao, i ubistvo bi možda ostalo nekažnjeno. O razlozima smrtonosne policijske pucnjave napisano je dosta toga. Obuka policajaca je često loša, potezanje za oružjem prebrzo. Pošto su žrtve uglavnom pripadnici manjinske populacije to nam ukazuje na nešto drugo. Amerika još uvijek ima veliki problem sa rasizmom. Taj problem je pratio ovu zemlju od njenog nastanka. Ništa se nije promijenilo ni zbog činjenice da aktuelni predsjednik Sjedinjenih Američkih Država ima crnu boju kože. Posebno u južnim američkim državama kao što je Južna Karolina, ali ne samo tamo, ukorijenjene su rasističke predrasude. To ima teške posljedice, jer život građanina crne boje kože vrijedi mnogo manje od života njegovih bijelih sugrađana.

Dijelovi politike prikrivaju ovu praksu

Bilo bi pogrešno da se uzrok traži samo u policiji. U Sjevernom Čarlstonu je policijski izvještaj pun laži bio moguć samo zato što su počinioce štitili neki političari. Predsjednik Obama i njegov neustrašivi ministar pravde Erik Holder stalno pokušavaju da intervenišu na mjestu gdje se ovakva policijska samovolja dešava. Poslednji put je to bilo u Fergusonu. Izvještaj saveznih organa o lokalnoj policiji je bio do te mjere katastrofalan da su nadležni morali dati ostavku. I u Sjevernom Čarlstonu istragu su preuzeli Federalni istražni biro i Ministarstvo pravde. Međutim, potrebno je reformisati strukturu. Te reforme je već predložio tim koji je predsjednik Obama okupio da preispita događaje u Fergusonu. Više crnih policajaca, bolji trening u defanzivnoj policijskoj taktici, nezavisne komisije za preispitivanje policijskih intervencija sa smrtonosnim ishodom i naposljetku kamera pričvršćena na tijelo policajca kao propis za cijelu zemlju.

Mada se o ovim kamerama u Sjedinjenim državama diskutuje kao o čarobnom štapiću za rješavanje problema, jasno je i to da ni jedna kamera ne može odstraniti rasističke predrasude. Možda kamere mogu da utiču na to da se policija ponaša umjerenije i da joj se više vjeruje. Međutim, još nije izvjesno da će taj prijedlog i prihvatiti policija na nivou saveznih država ili opština. Slične iniciajtive Vašingtona su do sada uvijek blokirane.

Dobra vest iz Fergusona

Zemlja bi morala da se iskreno suoči sa problemom rasizma, ako želi da ga riješi. Međutim, dokle god predsjednički kandidati Republikanaca umanjuju i bagatelizuju problem, od rješenja neće biti ništa. Ipak ovih dana u Americi postoji i tračak nade. Upravo u Fergusonu se poslije nemira udvostručila izlaznost na lokalnim izborima, a broj crnih poslanika se utrostručio.