1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Odliv mozgova uništava privredu i društvo

Ivica Petrović
26. decembar 2017

Političari treba da identifikuju i njeguju uslove koji doprinose zadržavanju talenata u zemlji i privlačenju stručnjaka iz inostranstva, prije svega iz sopstvene dijaspore, kaže profesor Vladimir Grečić.

https://p.dw.com/p/2ppyU
Profesor Vladimir Grecic
Foto: Ivica Petrovic

Ljudi su najveći gubitak kada govorimo o emigraciji, ističe u razgovoru za DW profesor dr. Vladimir Grečić, dugogodišnji naučni saradnik Instituta za međunarodnu politiku i privredu i ekspert Ujedinjenih nacija za migracije. Radi se prije svega o talentima, stručnjacima. Talenti su, bez sumnje, nosioci inovacija. Inovatori imaju ideje koje stvaraju nove proizvode, nova tržišta, veću vrijednost akcija na berzama, i otvaraju hiljade radnih mjesta. Stoga je i najvažnije pitanje za kreatore i nosioce politika da se identifikuju i njeguju uslovi koji doprinose zadržavanju talenata u zemlji i privlačenju stručnjaka iz inostranstva, prije svega iz sopstvene dijaspore, kaže profesor Grečić.

DW: Vi se dugo godina bavite fenomenom takozvanog odliva mozgova, koji se često upoređuje sa bijelom kugom. Odakle takvo poređenje?

Vladimir Grečić: Za emigracije iz manje razvijenih i zemalja u razvoju, izražava se najčešće zabrinutost zbog gubitka visoko kvalifikovanih i stručnih radnika - tu govorimo o takozvanom „odlivu mozgova"- koji zapravo ometa razvoj privrede i društva. Doduše, neke zemlje u razvoju vide emigraciju kao strategiju za podsticanje razvoja, ne samo od deviznih doznaka ili smanjenja pritisaka na tržište rada, već i pokazateljima da njihove dijaspore mogu doprinijeti razvoju kroz finansijska ulaganja u matičnim državama, kao i kroz transfer znanja i vještina. Srbiji nije pošlo za rukom da koristi nešto više od samih deviznih doznaka. Sve je ostalo samo na tome, a iseljavanje talenata iz Srbije je sve veće. To će imati dalekosežne negativne implikacije, jer su Srbiji potrebni visokostručni kadrovi. Kao ilustraciju kakav to problem stvara mogu da navedem činjenicu da strane kompanije, kada procjenjuju buduće efekte prilikom ulaganja kapitala i investicija, traže najbolje stručnjake. A te kompanije se u Srbiji često žale da ne mogu da nađu na tržištu rada potrebne kadrove.

Saudi Arabien Ausländische Arbeite auf einer Baustelle in Riad
U 2014. iz Srbije je emigriralo 57.000 osoba, da bi 2015. taj broj dostigao rekordnih 60.000 Foto: Getty Images/AFP/F. Nureldine

Njemačka je sigurno jedna od najatraktivnijih zemalja za našu emigraciju, pored nje gdje još ljudi odlaze?

Što se tiče emigracije iz Srbije, najviše mladih ljudi odlazi u Njemačku i Austriju – to pokazuje i najnovija publikacija OECD-a. Mislim da je tu važno skrenuti pažnju na starosnu strukturu državljana Srbije u Njemačkoj. Od 230.427 koliko ih je registrovano 2015. godine, 30,7 odsto bilo je do 20 godina starosti i 16,7 odsto od 25 do 35 godina starosti. Dakle, gotovo polovina registrovanih bilo je sa 35 i manje godina života. I sljedeća dobna grupa je brojna, a to su naši državljani u Njemačkoj od 35 do 45 godina starosti (18,2%). Otuda, može se zaključiti da ih je preko 65 odsto do 45 godina starosti, a njih bi demografi uvrstili u reproduktivnu grupaciju stanovnika. Kada ukrstimo sve te podatke dolazimo do zaključka da Srbija u Njemačkoj ima mlađe stanovništvo nego što je to prosjek u samoj Srbiji.

Šta nam govore neki najnoviji podaci, koliko ljudi godišnje odlazi iz Srbije, ili koliko ih je otišlo u određenom vremenskom periodu?

Pregled međunarodnih migracija pokazuje da je emigracija iz Srbije poprimila galopirajući rast. Naime, prosječan godišnji broj emigranata iz Srbije samo u države članice OECD, u periodu 2005.-2014. godine iznosio je 31.000 godišnje. U 2014. emigriralo je 57.000 osoba, da bi 2015. taj broj dostigao rekordnih 60.000. Time je Srbija, na rang listi 50 zemalja u svijetu sa najbrojnijom emigracijom, zauzela 31 mjesto. Ukupan broj iseljenika iz Srbije je nekih 600.000. Ako se osvrnemo na njihovu obrazovnu strukturu, broj iseljenika rođenih u Srbiji sa visokim obrazovanjem iznosio je 90.000. Prema posljednjim podacima ima negdje i oko 10.000 studenata iz Srbije koji studiraju u inostranstvu. Oni su također u najvećoj mjeri potencijalni iseljenici budući da za vrijeme studija nauče dobro jezik i prilagođavaju se zahtjevima tržišta rada zemlje u kojoj studiraju.

Vučić: EU je i dalje najbolje mjesto za život

Neke računice pokazuju da školovanje intelektualca košta 300.000 evra. Iseljavanjem, recimo, 30.000 visoko obrazovanih stručnjaka, Americi i Evropi je Srbija praktično poklonila bar 9 milijardi evra.

Emigracijom Srbija gubi ono što je investirala u školovanje, obrazovanje i obučavanje ljudi koji postižu vrhunske rezultate, ali isto tako gubi i to što se investicioni kapital u obrazovanje i obučavanje ne vraća matičnoj državi.

Šta je rješenje da se taj proces smanji i koliko država čini da se to smanji?

Emigracija se može posmatrati kao barometar uspjeha ili neuspjeha nacionalne strategije privrednog razvoja. Masovni odlazak mladih, osobito talenata, predstavlja znak da država ne posjeduje odgovarajuću strategiju razvoja sopstvene privrede i društva. A čak i da je posjeduje takva strategija se očito ne primjenjuje. Jer, odlazak mlade visokoobrazovane i visokostručne radne snage smanjuje sposobnost zemlje da se razvija. U slučaju Srbije, na kraći rok se ne očekuje bitno smanjenje emigracionih sklonosti i de facto emigracije. U stanovništvu Srbije, pa i kod zakonodavne i izvršne vlasti, vlada percepcija veoma ozbiljnog pesimizma u pogledu kapaciteta naše države da zadrži obrazovane kadrove. O tome svjedoči i najnoviji izvještaj Svjetskog ekonomskog foruma, koji pokazuje da je Srbija po indikatoru „kapacitet za zadržavanje talenata" na 134, a po indikatoru „kapacitet za privlačenje talenata", na 132. poziciji od ukupno 137 zemalja. Prije ili kasnije, kreatori politike u Srbiji moraće da se sa time adekvatnije suoče. Srbija bi pri tome morala da prevaziđe sljedeće slabosti, a to su: nizak nivo ulaganja u istraživanje i inovacije, odsustvo strateškog upravljanja, mali broj istraživača u privredi, odsustvo mehanizama za saradnju nauke i privrede, i mali broj patenata i tehničkih rješenja. To će biti ključni izazovi u budućnosti.