Odlikovanja za austrijske vatrogasce na zadatku u BiH

“Odlikovanje koje smo dobili je lijepa gesta, i drago nam je, naravno, da se naš angažman poštuje. Ali, iskreno da vam kažem, to se ne može porediti sa onim što smo doživjeli u Bosni. Kada vam spontano aplaudira cijela jedna ulica, kad vam djeca trče u zagrljaj i kad vam nakon završetka akcije lokalno stanovništvo organizuje oproštajnu večeru, i ljudi sa vama podijele ono posljednje što se našlo u frižideru, onda vam je to najveće priznanje”, priča vatrogasac Michael Möstl, dok u prostorijama dobrovoljne vatrogasne jedinice u austrijskom Auersthalu, stotinjak kilometara od Beča, sa kolegama prebire sjećanja na nedavni boravak u BiH.

Članovi njegove jedinice koji su bila na zadatku u Orašju, nedavno su tim povodom odlikovani zahvalnicama Saveza vatrogasaca Donje Austrije kao i vlade ove austrijske pokrajine. Vatrogasci su u Orašju i okolini najprije čamcima evakuisali stanovništvo iz poplavljenih područja, a zatim pumpama, koje su sa sobom donijeli iz Austrije, crpili vodu iz poplavljenih kuća i podruma. Ukupno dvije stotine austrijskih vatrogasaca je na zadatku u BiH boravilo dvije sedmice, pri čemu je spašeno i 35 ljudi, koji su bili u direktnoj životnoj opasnosti.

Opasnost od mina

“Zadatak u BiH bio je poseban prevenstveno zbog toga, jer je prijetila opasnost od mina. Minska polja voda je raznijela na sve strane, tako da ih je teoretski moglo biti i u naseljenim područjima gdje smo bili na zadatku. Na sreću, ništa se nije desilo, ali prije odlaska u BiH smo dobili listu svih mina na koje bi mogli naići. Imali smo i fotografije tih mina i znali smo kako izgledaju – i znati da na njih možemo naići zaista to nije bio tako ugodan osjećaj”, kaže vatrogasac Rudolf Haferl.

No zadatak u BiH nije bio poseban samo zbog dodatne opasnosti, već i zbog toga što je svaki od vatrogasaca na njega potrošio po nekoliko dana vlastitog godišnjeg odmora. Za razliku od ostalih profesionalnih međunarodnih trupa, koje su pomagale za vrijeme katastrofe u BiH, svi austrijski vatrogasci tamo su bili dobrovoljno. “I u Bosni su nas pitali zašto to radimo i zašto godišnji odmor trošimo stojeći do koljena u mutnoj i prljavoj vodi”, smije se Wolfgang Aichinger. “Sa jedne strane to je hobi, sa druge strane to je u Austriji tradicija i nešto sasvim normalno. Svi vatrogasci u Austriji, izuzev svega nekoliko postaja u Beču, su dobrovoljci. Osim toga, mi jesmo dali nekoliko dana godišnjeg odmora, ali vjerujte da smo dobili mnogo više”, kaže Aichinger.

Pomirenje u katastrofi

Zahvalnost ljudi u BiH bila je naime ogromna i neopisiva, dodaje on. Već od prvog dana vatrogasci nisu boravili u provizornom kampu, kojeg su podigli na samom dolasku, već u kućama lokalnog stanovništva. A tamo su sa ukućanima, pričaju, često znali podijeliti i njihove zadnje namirnice hrane.

No jednako kao i gostoprimstvom građana BiH, austrijski vatrogasci bili su oduševljeni i njihovom spremnošću da u nevolji pomognu jedni drugima. “Katastrofa je ljude zbližila”, priča vatrogasac Andreas Berthold i dodaje kako je čak svjedočio pomirenju komšija koji su prije poplave bili posvađani, a koji su onda u nevolji jedni drugima pomagali od sveg srca. “Pri katastrofama je to često tako. Ljudi su čudna bića, treba im neka velika muka da bi shvatili da se svađaju oko nevažnih stvari. Meni je posebno zanimljivo bilo vidjeti da su se pomagale i ranije zaraćene strane – Hrvati su pomagali Srbima i obratno. Ni na te nacionalne sukobe se odjednom nije gledalo”, kaže Berthold.

Političara nije bilo ni na vidiku

Po njemu i njegovim kolegama, poplava u BiH je i za političare bila idealna prilika da građane podrže u, kako kažu, procesu pomirenja. Političari se pak, smješkaju se austrijski vatrogasci, na licu mjesta nisu ni pojavili. “Bila je neka manja delegacija koja se pojavila na nekih petnaestak minuta i onda više nije bilo nikog. Naša jedinica takođe nije imala domaćeg koordinatora sa kojim bi na licu mjesta dogovarala zadatke i akcije. Sjećam se da je tu bio jedan Elvis, ali mislim da je on bio neko ko je jednostavno imao dobar ugled, pa je tu organizaciju spontano uzeo na sebe. Zvanično međutim, od strane lokalnih vlasti, nije bilo nikog ko bi na bilo koji način bio za nas zadužen”, priča Aichinger.

A podrška i koordinacija lokalne uprave na licu mjesta, bila je više nego potrebna, pričaju vatrogasci. Kao veliki problem, oni navode činjenicu da na licu mjesta nisu npr. imali reljefne karte, koje im lokalne institucije takođe nisu mogle staviti na raspolaganje. “Mi jednostavno nismo znali koje područje je više a koje niže, kako bi onda mogli odlučiti o tome u kom pravcu sva ta voda treba biti usmjerena i gdje se može odliti“, kaže Aichinger. Ovaj problem riješila je njemačka služba pomoći THW (Technisches Hilfswerk). Članovi njihovih jedinica helikopterom su nadletjeli poplavljeno područje, i sve ove karte izradili u roku od svega 24 sata.

No i pored svih poteškoća, austrijski vatrogasci kažu da će im BiH ostati u finom sjećanju. “Najviše ipak zbog običnih ljudi kojima smo pomagali i koji su pomagali nama”, priča Michael Möstl. “Mi smo se na rastanku grlili kao da smo braća, to je zaista bilo dosta emotivno. Oni su nam na kraju organizovali i oproštajnu večeru. Frižideri su im, ako su ih uopšte još imali, bili potpuno prazni, ali su se ipak željeli zahvaliti i nije postojao način da ih se u tome spriječi. To je nešto o čemu često pričamo i što će nam sigurno još dugo ostati u sjećanju.”