Odlazak „savijesti“ CSU-a sa političke scene

Kada je Bavarac Gerd Müller 1994. počeo raditi u Bundestagu, mnogi političari su pomišljali na "bombaša", istoimenog nogometaša. Danas, kada pak čuju ime Gerda Müllera u Berlinu, pomisle na čistu savjest CSU-a. Tako ga naime vole zvati. Taj čovjek nije nikada prestao biti ogorčen: "Ne može biti u redu to što deset osoba posjeduje toliko bogatstvo kao 3,5 milijardi najsiromašnijih. I treba li se to tako nastaviti?", često je pitanje njemačkog saveznog ministra za razvoj onima sa kojima komunicira. Čovjek koji već osam godina putuje svijetom kao savezni ministar zadužen za razvojnu pomoć, razgovara, povremeno uznemiravajući prijatelje i neprijatelje. Voli biti jasan: "Glad je ubistvo. A znamo kako možemo iskorijeniti glad."

On, sin seljaka iz Allgäua, to još odavno zna. To zahtijeva i od međunarodne zajednice, ali i od sopstvene vlade. Teško da je bilo koji drugi ministar nestrpljiviji od Müllera. On posebno ne podnosi kada se osjeti ravnodušnost kod sagovornika. 

Nejednaki prijatelji

Od 1989. godine, Müller je pet godina bio zastupnik u Evropskom parlamentu. Tada je upoznao Claudiu Roth. Prilično nejednaki prijatelji. Ali on je do danas voli. "A znate li zašto? Jer ona to živi, ​​jer želi nešto promijeniti. Ono što mi u međuvremenu nedostaje je da želimo nešto pokrenuti i promijeniti. Zašto sam inače u politici?" Tako zvuči taj čovjek. Svako ko putuje svijetom s Müllerom doživi ministra koji želi nešto pokrenuti, promijeniti. Direktno. Samo jasne poruke. On voli ići tamo gdje boli.

Prije dvije godine bio je u Kutupalongu, u izbjegličkom kampu Rohinja u Bangladešu. Bijeda, nevolja, smrt i izbjeglištvo. Svi oni tu žive. "Da, to je užasno i zato sam ovdje jer želim skrenuti pažnju na ovu zaboravljenu izbjegličku katastrofu", rekao je tada.

Tada je još tokom leta ka Indiji obustavio razvojnu saradnju sa Mijanmarom. Što je tako nešto dovelo do zapleta u vanjskoj politici - nekome kao što je Müller je to svejedno. On želi da svijet ništa ne zaboravi, uključujući i mijanmarske zločine nad Rohindžama.

Neugodan sagovornik

Taj čovjek je nezgodan do te mjere da nervira. Rijetkost je da jedan ministar želi više od zastupnika. Müller je uvijek želio više. Zadavao je tempo. Njegov kompas je bio i jeste pogled u ogledalo. "Mislim na svog oca koji je rekao: Sine, svaki dan moraš biti u stanju pogledati se u ogledalu."

On to može s pravom reći. "Svijet bez gladi je moguć", kaže gdje god se pojavi. "Mi to znamo. Ja to znam. Ja sam sin jednog seljaka." Prema riječima ovog trgovca, glad bi bila poražena sa 40 milijardi američkih dolara godišnje i to do 2030. godine. "Zašto me ne poslušaju? Zašto se ništa ne radi? Zašto se dopušta da sve propadne?" On do danas ne razumije taj svijet. Taj ponekad opaki svijet, ovaj nadmeni pogled bogate i zasićene Njemačke: "Njemačka. Mi činimo tek jedan procenat čovječanstva. I nismo baš toliko važni koliko mi sami to smatramo. Jedan procenat."

Kritičari, međutim, kažu da ovaj ministar zadužen za razvojne projekte ponekad iznese ideje koje su malo prevelike. Njegov Marshallov plan za Afriku, na primjer. Već samo ime se nije svidjelo svima. To bi se, kako je isticano, trebalo nazvati Marshallov plan sa Afrikom. Mnoge milijarde koje je trebao generirati nisu pristigle onako kako su se nadali. U sjećanju ostaju neke druge stvari.

Müllerovo remek-djelo

Upravo se uspio izboriti za Zakon o lancima snabdijevanja. Borio se protiv otpora neistomišljenika, među kojima je bila i kancelarka. Müllerovo remek-djelo nastalo je u saradnji sa Hubertusom Heilom. Od tada su on i ministar rada prijetelji. Heil nije jedini socijaldemokrata u Müllerovom krugu prijatelja. "Smiju se imati prijatelji", odgovor je Gerda Müllera. "Ne pričati - raditi ", Müllerov je moto. Ljudi bi trebali iskoristiti svoje vrijeme, kaže on, jer su ljudi prolazni. "Ne shvatajte sami sebe tako ozbiljno. Ja živim u Allgäuu. I kada se vratim kući, pogledam Alpe. One su tamo već milionima godina. I ostaće tu milionima godina."

On je sada na kraju svoje političke karijere. Želja mu je napraviti slobodno mjesto za druge, te zbog toga i odlazi. On svakako napušta ministarski položaj, ali i poziciju zastupnika u parlamentu. Šta mu nedostaje? Pobunjenici u politici. Kontradikcije. Uvijek biti poput svih – to nije on. "Ako svi govore i misle na isti način, onda postoji mentalni zastoj." Kao mladi član parlamenta to je naučio od Heinera Geißlera.

Šta će uslijediti? Volonterski rad, kaže on. To je malo potcijenjeno. Angela Merkel ga je prije nekog vremena predložila za budućeg šefa UN-ove organizacije za industrijski razvoj. Tada bi mogao nastaviti da nervira na svoj müllerovski način. U službi čovječanstva.

Autor: Georg Schwarte, ARD 

 Pratite nas i na Facebooku, na Twitteru, na YouTube, kao i na našem nalogu na Instagramu